Egipat 2021. (+ 2001.), 8. deo (Luksor)

Dok sam se u novembru 2021. godine pripremala za izlet u Luksor i posetu Hramskom kompleksu Karnak tokom boravka u Hurgadi, na obali Crvenog mora, naišla sam na podatak da se na jednom zidu podignutom u vreme Ramzesa II uveliko veliča njegova pobeda nad Hetitima u Bitki kod Kadeša 1296. p.n.e. Kako će se vremenom ispostaviti, to uopšte nije bilo tako, ali činjenično stanje svakako nije smetalo Ramzesu II i njegovim stručnjacima za marketing i medije. Naravno, ja hijeroglife ne znam da čitam, ali sam otprilike došla do mesta gde se po tim podacima nalaze ti natpisi, pa sam to i slikala. Na kraju krajeva, da li je ovo baš to mesto ili ne možda i nije toliko važno, ali je svakako zanimljivo da se vidi kako su se ti natpisi postavljali, a takođe i da se vidi kako to izgleda kada je posle nekoliko hiljada godina zid restauriran. Dosta toga je vremenom izgubljeno, ali je i ovo što je preostalo svakako impresivno.

Restaurirani zid u Amonovom hramu u Karnaku

Zatim sam krenula da tražim još jedno posebno mesto. U pitanju je manja prostorija, otprilike levo od Unutrašnjeg svetilišta, čiji su zidovi veoma lepo ukrašeni i prikazuju izuzetno zanimljiv detalj. Ovaj se objekat ponekad označava i kao Hatšepsutino svetilište.

Zidna dekoracija u Hatšepsutinom svetilištu

Glavni razlog zašto sam baš ovde htela da dođem je taj da sam još 2001. godine ovde bila i tada sam čula priču o jednoj od zidnih slika. Evo je...

Zidna dekoracija u Hatšepsutinom svetilištu

Već sam u okviru svojih priča sa putovanja po Egiptu (https://svudapodji.com/egipat-5/) pomenula i prikazala jedan zidni reljef na kojem se vide bogovi Teut i Horus kako preko faraona sipaju vodu života, što je relativno čest motiv. Upravo ovde se vidi taj isti motiv, s tim što je voda života prikazana u vidu niza krstova tipa „ank“ koji se kao hijeroglifski znak koristi u značenju „večni život“. Treba imati u vidu da su boje ovde stare 3500 godina!!!

Međutim, ono što je ovde specifično jeste da je lik faraona u potpunosti uništen, tačnije, on je uklonjen keserom. Ponovo se radi o faraonu Hatšepsut. Ranije se smatralo da je njen naslednik Tutmos III bio ozbiljno ljut na nju, pa je gledao gde god je to mogao da ukloni i njen lik i kartuš sa njenim imenom. Postoje, međutim, i druge teorije u vezi sa ovim. Bilo kako bilo, ovde se lik Hatšepsut ne vidi.

Evo i snimka iste scene iz 2001. godine, kao i video-snimak Hatšepsutinog svetilišta radi upotpunjavanja utiska.

Jadna Hatšepsut – ni ankovi joj nisu pomogli (2001. god.)

Kad već koristim digitalizovane slajdove iz 2001. godine, evo i jednog koji prikazuje među-fazu u restauraciji objekata u okviru Hramskog kompleksa Karnak. Treba obratiti pažnju na to kako je složeno ovo kamenje. Njihovo urušavanje sprečava samo to da se središnji kamenovi u poslednjem nizu na vrhu oslanjaju jedan na drugi i da su sa gornje strane fiksirani nekakvom pločom.

Jedna od kapija u okviru hramskog kompleksa (2001. god.)

Danas tu postoji propisno rekonstruisana kapija. Ona se nalazi u blizini dva granitna stuba koji obeležavaju ulaz u Unutrašnje svetilište. Na stubovima se vide reljefi papirusa, simbola Donjeg Egipta (na sledećoj slici), i lotosa, simbola Gornjeg Egipta (nazire se na prethodnoj slici).

Jedan od dva manja stuba na ulazu u Unutrašnje svetilište

Na strani stuba koja je okrenuta ka Unutrašnjem svetilištu, mogu se videti dve figure – faraona i njegove žene. Ono što upada u oči jeste da faraon ima tamnu boju kože, dok je ženina boja kože svetla. Smatra se da je razlog za to taj da su muškarci izlazili napolje, vežbali, ratovali i slično, dok su žene bile stalno „kod kuće“.

Faraon i njegova žena u dve boje (2001. god.)

Unutrašnje svetilište se sastoji od dve prostorije. Svetilište je podignuto na mestu gde je ranije stajalo svetilište Tutmosa III, a u vreme Filipa III Arideja koji je vladao Makedonijom nakon smrti Aleksandra Makedonskog.

Prva prostorija Unutrašnjeg svetilišta

Druga prostorija Unutrašnjeg svetilišta – za divno čudo bila sam skoro sama

U doba starog Egipta, samo dvema osobama je bilo dozvoljeno da ulaze u Unutrašnje svetilište: faraonu i prvosvešteniku. Danas su vremena sasvim drugačija.

Posle ovoga sam morala da krenem da se vraćam ka izlazu, jer je bio dogovor da se grupa ponovo nađe kod autobusa da bi se nastavila poseta Luksoru. Ponovo sam prošla kroz Hipostilnu dvoranu i ponovo sam bila zadivljena njom. Evo još fotografija, a na kraju je i kratak video-zapis.

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Hipostilna dvorana u Karnaku

Ipak, ja ovde nisam završila sa svojim obilascima jer postojalo je još nešto što sam htela da vidim u Karnaku. To je jedan manji hram koji nisam posetila 2001. godine, a koji važi za jedan od objekata koji su danas u najboljem stanju. Nalazi se u severnom uglu Amonovog hrama, u delu koji se zove „Muzej na otvorenom“. U pitanju je Bela kapela Senusreta I, iz 12. dinastije koji je vladao u periodu od 1971–1926. p.n.e.

Bela kapela Senusreta I

Ovaj hram podignut u doba Srednjeg kraljevstva je zapravo bio skroz razrušen nekih 600 godina kasnije u doba Novog kraljevstva, tokom vladavine faraona Amenhotepa III da bi se njegovi delovi iskoristili kao ispuna prilikom izgradnje Trećeg pilona. Početkom 20. veka nove ere, ovi su delovi pronađeni, pa je vremenom hram ponovo sagrađen. Poznat je po stubovima na kojima se nalaze reljefi visokog kvaliteta. Smatram da moram da naglasim da je ovde čuvar sam predložio da me pusti unutar hrama. Naravno, posle toga se očekuje napojnica.

Reljef na jednom od stubova u Beloj kapeli Senusreta I

Ovde sam konačno završila posetu Hramskom kompleksu Karnak, pa sam pojurila da bih se našla na parkingu sa grupom. Ali, evo još jedne slike iz 2001. godine, snimljene ispred ulaza u Amonov hram.

Kod Koridora sfingi 2001. godine

Kada se grupa ponovo okupila, odvezli su nas do jednog mesta gde se prodaju papirusi. To je sasvim uobičajen deo turističke ponude i ono što je dobro jeste da ne traje previše dugo, a s druge strane posetiocima pruža priliku da na jednom mestu kupe ono što ih eventualno zanima. Za početak, da bi se posetioci uveli u priču, prikazuje im se kako se od biljke papirus (Cyperus papyrus) pravi vrsta hartije koja se isto tako zove – papirus.

Deo postupka za pravljenje papirusa

Posle ovoga su nas odvezli do obale Nila gde smo se ukrcali u jedan veći čamac koji nas je malo vozao po Nilu, a onda i prebacio na drugu stranu, jer smo tamo imali planiran ručak u jednom restoranu za turiste.

Vožnja čamcem je bila simpatična, ni više, ni manje od toga, ali mi je takođe dala priliku da sa Nila vidim Hram u Luksoru, koji nisam obišla 2021. godine. O tom hramu sam već pisala u 6. delu priča sa putovanja po Egiptu (https://svudapodji.com/egipat-6/).

Ovo su turistički čamci za kratke vožnje po Nilu

Zapadna obala Nila u Luksoru

Vozimo se uz Nil

Razna plovila po Nilu

Hram u Luksoru na istočnoj obali Nila

Polako se približavamo mestu za iskrcavanje

Evo i kako je to izgledalo kada se snimalo u video formatu:

Kao što sam već nagovestila, posle vožnje čamcem prošetali smo do obližnjeg restorana i tu ručali, a onda smo se ukrcali u naš mini-bus i krenuli u planirani obilazak zapadne obale Nila kod Luksora.

Ovaj deo se pominje i kao Zapadna Teba. Da podsetim, (egipatska) Teba je u više navrata, a svakako i u dužem vremenskom periodu, bila glavni grad Starog Egipta. Faraone koji su iz nje vladali, kao i njihove porodice, brojno plemstvo i sveštenstvo trebalo je negde i prigodno sahraniti. Za to je upravo idealna bila zapadna obala Nila, tačno preko puta Tebe (današnjeg Luksora). Osim što je tamo bilo dosta prostora, uključujući i stenovite planine, sahranjivanje na zapadnoj strani grada je imalo puno smisla. Naime, zapad je strana na kojoj Sunce zalazi i samim tim zapadna strana simbolično označava svet mrtvih.

Tu su podizani brojni hramovi, a tu se nalazi i veliki broj grobnica, od kojih su neke istinski veličanstvene, jer je ovo zapravo jedna ogromna nekropola, podeljena u nekoliko oblasti. Ipak, tu je svojevremeno bila podignuta i barem jedna faraonska palata, kao i više biblioteka i škola, ali su tu bila i sela u kojima su živeli radnici, zanatlije i umetnici koji su opsluživali nekropolu, hramove i sve ostalo vezano za Zapadnu Tebu.

Naravno, da bi se sve ovo videlo kako treba potrebno je nekoliko dana, ali turističke grupe obično imaju samo par sati na raspolaganju i tada se obilazi nekoliko uobičajenih lokaliteta. Mi smo se tako uputili ka Dolini kraljeva, a uz put smo se provezli pored par zanimljivih mesta.

Prvo su bili Memnonovi kolosi, ali ću o njima kasnije reći nešto više jer smo se pred kraj ekskurzije tu ipak zaustavili.

Memnonovi kolosi viđeni iz autobusa

Pored puta se nalazi još nekoliko lokaliteta sa ostacima različitih posmrtnih hramova, a možda najvažniji je i Rameseum, posmrtni hram velikog Ramzesa II koji se video malo dalje od puta.

Kolosi kod severne kapije Hrama Amenhotepa III

Rameseum

Kada se dođe do Doline kraljeva, prvo se prođe kroz Centar za posetioce, a onda se električnim vozićima preveze do same doline.

Dolina kraljeva je oformljena u toku Novog kraljevstva, za vreme vladavine faraona koji su pripadali 18, 19. i 20. dinastiji. U njoj su u periodu od oko 500 godina (od 16. do 11. veka p.n.e.) sahranjivani faraoni i moćni plemići.

Do danas je u njoj otkriveno 63 grobnica, ali većina njih nije otvorena za posetioce. Za posete je predviđeno 18 grobnica, ali ni one nisu sve otvorene u isto vreme. Najčešće se plaća zbirna ulaznica koja dozvoljava posetu trima grobnicama, ali za neke mora posebno da se plaća ako posetilac hoće da ih vidi. Kada sam ovde bila 2001. godine nisam posetila Tutankamonovu grobnicu (za koju se plaća posebna ulaznica), pa sam rešila da to ovom prilikom ispravim.

Kada se dođe do kraja puta koji prelazi električni vozić, službenici kontrolišu ulaznice, a onda se ulazi u prostor Doline kraljeva. Ovo mesto nije slučajno izabrano za poslednje prebivalište mumificiranih tela faraona. Kao što su Keops i drugi podizali piramide kako bi taj specifični oblik pomogao njihovoj duši da ide pred bogove, tako i u Dolini kraljeva postoji jedna ogromna, prirodna „piramida“. U pitanju je planina koja se uzdiže iznad ovog dela i koja ima upravo piramidalni oblik.

Prirodna „piramida“ iznad Doline kraljeva

Ovde danas postoji mreža širokih staza, a levo i desno se vide ograđeni ulazi u različite grobnice.

Dolina kraljeva i ulazi u grobnice

Dolina kraljeva i ulazi u grobnice

Nekako u samom središtu se nalazi grobnica faraona Tutankamona.

Ograđeni prilaz Tutankamonovoj grobnici

Već sam ranije pomenula da je faraon Tutankamon bio vladar iz 18. dinastije (1332-1323. godine p.n.e.) koji je na prestolu nasledio svog oca već sa 8 ili 9 godina. On je i umro veoma mlad (sa 18 ili 19 godina) i sve upućuje da je umro iznenada, pa je njegovo mumificirano telo bilo smešteno u jednu manju grobnicu, jer nije bilo vremena da se pravi neka veća. Pošto se grobnica nalazi srazmerno nisko, ubrzo je ulaz u nju bio zatrpan materijalom koji je iskopavan iz grobnica koje su se gradile na višim kotama. I tako su mladi faraon i svo njegovo blago koje je trebalo da mu pomogne da se „snađe“ u zagrobnom životu ostali zatrpani i zaboravljeni preko 3000 godina, sve dok nije otvorena 1923. godine.

Grobnica faraona Tutankamona je zaista mala i sastoji se samo od nekoliko manjih prostorija do kojih se lako stiže preko manjeg stepeništa. Od 2007. godine u grobnicu je vraćena Tutankamonova mumija koja je izložena u staklenom kovčegu u kojem se kontroliše klima kako vlažnost i toplota posetilaca ne bi ugrozili ovaj delikatni artefakt. Mene je u grobnicu ispratio jedan od čuvara i on je svoj mobilni sa upaljenom lampom postavio tako da osvetljava faraonovo lice. Ja sam se odmakla i odmahivala mu, govoreći da me to ne zanima, ali je on ipak svoj mobilni ostavio na istom mestu, a ja nisam imala izbor.

Tutankamonova mumija u grobnici

U susednoj prostoriji se nalazi kameni sarkofag i tu je zapravo prvobitno bio položen faraon.

Glavna prostorija u Tutankamonovoj grobnici

Glavna prostorija u Tutankamonovoj grobnici

Glavna prostorija u Tutankamonovoj grobnici

Glavna prostorija u Tutankamonovoj grobnici

A evo i kratkog video-snimka da dočara unutrašnjost grobnice.

Posle ove kratke posete mogla sam da obiđem i tri druge koje su bile pokrivene mojom ulaznicom.

Verica Ristic

Rođena sam i živim u Srbiji. Po profesiji sam slobodni prevodilac za engleski jezik, ali govorim i druge jezike (to JAKO pomaže na putovanjima). Zahvalna sam Univerzumu na svemu.

Beograd, Srbija

Prijavi se besplatno za Svuda pođi - priče sa putovanja

ili se prijavi preko RSS-a uz Feedly!