Maldivi 2023, 1. deo (Mafuši)

Uopšte nije teško da čovek poželi da ode na Maldive – u pitanju je po površini od 298 kv. km najmanja država u Aziji, koja je poznata po svojih 26 atola. Atol je, inače, termin koji označava okrugao koralni greben, ostrvo ili niz ostrva. Često to znaju da budu manje formacije u čijem središtu se nalazi plići deo mora ili okeana i taj deo se naziva laguna. U slučaju Maldiva, tih 26 atola su prilično veliki i oni obuhvataju čak 1192 ostrva koja po pravilu ispunjavaju sve zahteve da bi se nazvali tropskim rajem – peščane plaže i tirkizna voda Indijskog okeana. Ali, da bi se obišla sva ili makar većina ovih ostrva bilo bi potrebno mnogo više vremena od mojih nedelju dana koliko sam ovde provela. Na prvi pogled sam pomislila da će mi biti malo, ali sam na kraju bila vrlo zadovoljna. Sticajem okolnosti sam u ovom periodu išla na više dužih putovanja, tako da mi je odmor na Maldivima, čak i tako kratak, bio idealan.

Upravo zato što mi je bio potreban odmor, rešila sam da ponovo idem na ovakav put u okviru grupe koju organizuje jedna turistička agencija. Ma koliko volela da sama organizujem svoja putovanja, shvatila sam da mi je ponekad i za veoma specifična odredišta bolje ako drugima prepustim da mi organizuju putovanje i boravak koji su relativno jednostavni.

Ipak, moj boravak na Maldivima nije podrazumevao samo izležavanje na plaži, već i neke aktivnosti, kao i obilaženja. I zato, evo i mape koja prikazuje koja sam sve mesta i lokalitete posetila tokom ovog putovanja:

Iz Beograda ne postoji direktan let za Maldive, ali to nije smetalo. Let za Maldive je išao do međunarodnog aerodroma koji se nalazi na ostrvu Hulhule koje je oko 1 km udaljeno od ostrva na kojem je glavni grad Maldiva – Male. Ipak, pre sletanja, mogla su već da se vide neka ostrva i peščani sprudovi koji čine ovu egzotičnu azijsku državu.

Uskoro ćemo da sletimo na glavni međunarodni aerodrom na Maldivima

Nakon što smo prošli uobičajenu graničnu proceduru i uzeli prtljag dočekala nas je devojka koja nam je bila turistički predstavnik na Maldivima, a onda smo svi zajedno otišli do obližnjeg pristaništa jer je glavno prevozno sredstvo na Maldivima, sasvim prirodno, čamac. Dok smo čekali da se ukrcamo, snimila sam ostrvo i delove glavnog grada Malea koji se nalaze prekoputa ostrva sa aerodromom.

Pogled na Male

Uskoro sam imala i dobar pogled na sam aerodrom i njegovu neposrednu okolinu.

Glavni međunarodni aerodrom na Maldivima

Mi smo se ukrcali na jedan veći brzi čamac i njemu je bilo potrebno oko pola sata da bi nas dovezao do ostrva na kojem ćemo biti stacionirani nedelju dana, a usput smo prošli pored još nekoliko manjih ostrva.

Jedno od preko 1000 ostrva koji sačinjavaju Maldive

Smeštaj je bio na ostrvu Mafuši koje pripada atolu Južni Male, a kada se gleda čitavo područje koje pripada Maldivima ovo ostrvo je negde u sredini gledajući osu sever-jug. Po dolasku smo se iskrcali i peške otišli do hotela, dok nam je maleno vozilo prebacilo prtljag.

Delimičan problem je bio taj da smo morali da čekamo par sati da bi sobe bile spremne. Nije uopšte bio problem u samom hotelu, već u činjenici da je naš let stigao po redu letenja rano ujutru. Za razliku od gotovo svih članova grupe koji su se odmah presvukli u kupaće kostime i otišli na plažu ili makar u šetnju, ja sam rešila da mirujem. Imala sam na sebi vrstu odeće koju sam lako pretvorila u letnju, tako da mi nije bilo vruće, ali sam ipak bila umorna. Spavala sam veoma malo, a svakako i nekvalitetno, pa nisam htela da u takvom stanju idem u vodu. Drugi razlog je bio taj da me je mrzelo da dok sedim na recepciji krenem da tražim kremu za sunčanje u svom koferu, jer je na Maldivima sunce uvek veoma jako i vrlo lako može da se izgori. Ja sam imala podlogu jer sam tri meseca ranije bila u Grčkoj na letovanju, ali sam takođe znala da to nije dovoljno.

Kada sam konačno dobila ključ od sobe, samo sam kratko fotografisala, a onda se istuširala i legla da malo odremam. Nisam dugo spavala i činilo mi se da je dovoljno, pa sam u nekom trenutku ustala. Čak sam otišla i na plažu gde sam se okupala. To nije bilo teško jer je hotel na samoj plaži.

Pogled iz hotelske sobe

Po dolasku na plažu, nakon što sam svoje stvari ostavila na hotelskoj ležaljki, bacila sam se u vodu koja je bila izuzetno topla. Dok sam se posle izležavala na plaži i sušila, uočila sam nekoliko ptica koje su sve pripadale istoj vrsti. U pitanju je indijska vrana (Corvus splendens).

Indijska vrana

Takođe sam posle kupanja malo i prošetala duž dve susedne i omanje bikini-plaže. Naime, možda pomalo neočekivano zbog brojnih inostranih turista koji ovde dolaze, ali Maldivi su veoma tradicionalna zemlja i to znači da na javnim plažama nije dozvoljeno da se žene kupaju u bikiniju. Naime, ne samo da su stanovnici Maldiva 100% muslimani, već je ovo takođe i odredište gde dolaze tradicionalni ljudi i sa Bliskog istoka i iz južne Azije, a tamo se žene kupaju u moru, ako se kupaju, poprilično obučene. Poenta ovde nije da „zapadne“ žene moraju da nose istu odeću za kupanje koja pokriva celo telo, već je dovoljno da obuku majice sa rukavima, kao i šorceve za kupanje kada nisu na „bikini-plažama“ da ne bi uvredile ne samo lokalno stanovništvo, već i inostrane turiste koji su više tradicionalno orijentisani.

Osim toga, ni ženama ni muškarcima nije dozvoljeno da šetaju po naseljima polu-golišavi i u kupaćim kostimima – i muškarci i žene moraju da nose makar šorceve i majice. Ali, neke plaže budu jasno obeležene kao „bikini-plaže“ i tu je onda dozvoljeno da se žene kupaju u kupaćim kostimima, poput bikinija.

Na naseljenim ostrvima obično postoji barem jedna bikini-plaža, a na privatnim ostrvima ili onim ostrvima gde su sagrađena odmarališta ovo nije nikakav problem i turisti se mogu svuda kupati u kupaćim kostimima po svom izboru. Naravno, nudizam nigde nije dozvoljen.

Osim ovoga, na Maldivima nije dozvoljeno ni konzumiranje ili prodaja alkoholnih pića. I ovo pravilo pada u vodu na privatnim ostrvima i po većim odmaralištima ili odmaralištima više kategorije.

Nešto kasnije smo imali ponovno okupljanje grupe, da bi se dogovorili oko izleta narednih dana. Neki od izleta su bili uključeni u cenu aranžmana, ali neki su bili fakultativni, pa je trebalo da se putnici odluče ko šta želi da radi. Ja sam još i pre dolaska ovde znala šta me zanima, tako da sam se lako odlučila i platila izlete za naredne dane. Ono što je ovde meni bilo zanimljivo jeste bio pogled sa terase na vrhu hotela gde smo se okupili. Dan se polako primicao kraju, pa su boje sada bile drugačije.

Pogled na delić Indijskog okeana sa vrha hotela

Takođe sam sa ove terase mogla da vidim i drugu, zapadnu stranu ostrva i tu se Sunce polako spremalo da zađe.

Pogled na još jedan delić Indijskog okeana sa vrha hotela

Ostrvo Mafuši važi za srazmerno popularno ostrvo, a pogotovo je zgodno što je blizu glavnog grada i aerodroma – udaljenost je oko 26 km. Osim nekoliko hotela, tu ima i dosta pansiona. Zbog toga, ovde se mogu uplatiti i brojni izleti, a takođe su i na samom ostrvu organizovane razne aktivnosti za posetioce.

Na primer, parasejling. Ja sam se razmišljala da li bih išla da letim na ovaj način, ali moram da priznam da nisam bila previše inspirisana. To sam već probala pre mnogo godina na Sejšelima, pa mi je sada bilo zanimljivije da radim neke druge stvari. S druge strane, ovog predvečerja, nebeske okolnosti su bile takve da sam sa terase na vrhu hotela mogla da napravim nekoliko veoma lepih fotografija.

Parasejling na ostrvu Mafuši

Parasejling na ostrvu Mafuši

Parasejling na ostrvu Mafuši

Tu smo, na vrhu hotela, imali kafu, čaj i slano i slatko posluženje, pa smo ostali još izvesno vreme, taman da sačekamo zalazak sunca.

Zalazak sunca na ostrvu Mafuši

Zalazak sunca na ostrvu Mafuši

Posle ovog vizuelnog uživanja na vrhu hotela, otišli smo kao grupa i u šetnju po ostrvu. To uopšte nije bilo ni naporno ni dugo, jer je ostrvo dugačko tek oko 1,25 km, dok mu je maksimalna širina oko 260 m.

Predvečernja šetnja po Mafušiju

Već sam rekla da je Mafuši naseljeno ostrvo i tu živi oko 3000 stalno naseljenih stanovnika. Inače, u okviru atola postoje i nenasaljena ostrva, kao i ostrva sa odmaralištima („fensi“ ljudi koji svoj jezik ne poznaju dobro, vole da ovakva mesta zovu „rizortima“. Valjda im bolje zvuči, a oni se osećaju kao “face” i svetski ljudi.).

Jedna od specifičnih zanimljivosti ostrva Mafuši je da se tu, osim stalnog naselja, hotela, pansiona i ostalih objekata koji su potrebni da bi stanovnici i turisti mogli da funkcionišu, nalazi i zatvor. On je na suprotnom kraju ostrva u odnosu na hotel u kojem sam odsedala, a uveče je bio osvetljen kao da je u pitanju noćni klub.

Zatvor na ostrvu Mafuši

Ova šetnja mi je prijala, a svakako sam imala nameru i da nekom prilikom prošetam po ostrvu i po danu.

Po povratku u hotel sam otišla na večeru, a onda i u sobu jer mi je plan bio da veoma rano odem na spavanje da bih se odmorila, ali i uhvatila ritam u novoj vremenskoj zoni. Ovo mi je bilo bitno jer je moj boravak na Maldivima bio kratak, a aktivnosti su počinjale već narednog jutra.

Ali, kada sam već imala nameru da počnem da se odmaram tako što bih otišla na spavanje jako rano, nastao je problem. Naime, praktično direktno ispred terase je krenula večernja zabava koja je podrazumevala bučnu muziku. Nisam mogla da verujem.

Krenula sam da se žalim i tada su mi rekli da muzika svira samo do 11 uveče i to zaista nije kasno, ali nije uopšte bio problem u tome, već u odsustvu ikakve zvučne izolacije u sobi – imala sam utisak kao da mi se krevet nalazi na podijumu za igru.

Odmah da kažem da sam se narednog dana prebacila u drugu sobu, ali je problem sa previše bučnom muzikom nastavio da se ponavlja svako veče. Ja retko kada odem da spavam pre 11 uveče, ali poenta je da volim da provedem miran period pre nego što ugasim svetlo. To ovde apsolutno nije bilo moguće. Osim što mi je potrebna određena količina sna, takođe mi je bilo bitno i da se dovoljno odmorim jer su mi dani bili prilično aktivni, a neki su i započinjali dovoljno rano da sam morala da se budim pomoću alarma na mobilnom telefonu.

Ovo je bilo ogromno razočaranje i da sam znala da će ovako da bude, nikada ne bih ni otišla na ovaj put. Naime, Maldivi su meni u glavi mirno mesto gde čovek eventualno može da se dosađuje, a sve vreme, i danju i noću, vlada opšti mir i sklad. Ovo uopšte nije tako na ostrvu Mafuši. Samo da naglasim da ja nemam ništa protiv da se ljudi zabavljaju na razne načine i da slušaju muziku dokle god im se sviđa. Moj problem je da ja isto tako želim da se zabavljam na svoj način i da uopšte ne slušam muziku dok sam na ovakvom mestu – mnogo više bih volela da sam mogla da slušam zvuke mora. A sve se na kraju svelo na to da je prilično dobar hotel u kojem sam boravila rešio da ne uloži nijedan jedini dinar u zvučnu izolaciju. Ja sam čak narednog dana rekla da mogu slobodno da me prebace u sobu koja nema lep pogled, ali ima mir, a ljudi sa recepcije su mi rekli da oni to nemaju. Da, da... bilo je to jedno ogromno razočaranje.

Ali, da se sada malo pozabavim stvarima koje jesu bile lepe tokom mog boravka na Maldivima, a to su bili razni izleti i generalno gledano periodi u toku dana.

Za početak sam se ujutru probudila i uživala u istinski lepim bojama.

Pogled iz hotelske sobe rano ujutro

Pošto je bilo vedro u daljini sam mogla da vidim i Male, glavni grad Maldiva.

Iznad linije horizonta mogu da se vide delovi Malea

Dogovor za ovo jutro je bio da ćemo ići na prvi izlet ne noseći ništa, jer smo išli na gnjuranje na malom grebenu koji pripada ostrvu, pa je plan bio da niko ni ne ostane na plaži da bi čuvao stvari. S druge strane, išli smo na plažu koja nije „bikini plaža“, što je značilo da žene moraju više da budu pokrivene nego što je to uobičajeno na većini plaža na kojima sam ja u životu bila.

Ja sam majicu za kupanje sa dugim rukavima već imala. Nju sam kupila u Brazilu i to nema naravno nikakve veze sa religijom. Razlog je taj da sam htela da imam nešto što mogu da obučem kada odem u trope gde je sunce nemilosrdno i gde se lako može izgoreti.

Što se tiče šorca – i to sam imala spremno. Pre više godine sam išla na neki kanjoniring koji je podrazumevao hodanje i plivanje duž rečice koja protiče kroz jedan kanjon u istočnoj Srbiji, a koji je bio organizovan kasno u letnjoj sezoni i tada mi je bio potreban šorc za kupanje iz najpraktičnijih razloga. Pošto je ponuda bila ograničena, kupila sam neki smešno šaren i ogroman muški šorc koji mi je i na tom kanjoniringu bio odličan, a i ovde se pokazao kao jako dobar.

Ipak, pre nego što je grupa trebalo da se okupi, ja sam otišla na jedno lepo i srazmerno kratko kupanje. Tako ti je to kada si u tropima, a hotel ti je na samoj plaži. Topla voda za kupanje ti je od sobe udaljena oko minut vremena.

Dakle, kada se grupa ujutru okupila, otišli smo prvo da se uzme oprema za gnjuranje. Ja sam i po ovom pitanju bila spremna. Sticajem okolnosti sam svoj komplet za gnjuranje kupila u Njujorku pre nego što sam išla u Ekvador i na Galapagos, o čemu sam već ranije pisala (videti: https://www.svudapodji.com/ekvador-3/). Od tada mi taj komplet uglavnom dokono sedi kod kuće. Kad sam se pakovala za Maldive ispostavilo se da nosim veliki kofer za malo stvari, pa sam onda sebi rekla da mogu da ponesem i ovaj komplet za gnjuranje. Ispostavilo se to kao dobra stvar.

Sa mladićem koji nas je vodio na ovaj „izlet“ otišli smo do jedne plaže vrlo blizu našeg hotela. Sama plaža je izgledala grozno sa gomilom đubreta koje je tu moglo da se vidi. Ipak, svrha ovog odlaska je bila zapravo da mladić koji će nas predvoditi na gnjuranju narednih dana vidi ko kako gnjura i da li ljudi mogu to dobro da rade. Tako nam je rečeno.

Podvodni deo plaže nije bio u boljem stanju od suvog dela, s tim da je ipak bilo manje đubreta (valjda su ga talasi izbacili na obalu), ali su zato nekadašnji brojni korali bili potpuno rastureni i odavno mrtvi. U jednom trenutku smo došli do dela gde sam prvo ugledala nekakve forme od metalnih šipki. U prvom trenutku sam bila zbunjena, ali sam već na drugoj takvoj strukturi videla o čemu se radi – na njoj su se već hvatali novi korali. Izgleda da se to radi da bi se popravila šteta koja je već napravljena.

Još od ranije, kada sam bila na Mauricijusu, čula sam o čemu se radi. Lokalni ljudi žele da udovolje stranim turistima koji dolaze, pa onda organizuju razne aktivnosti koje po pravilu uključuju glisere, a sada i skutere za vodu koji svojom svakojakim zagađenjem (i gorivo i buka) totalno uništavaju korale. Ovde su sada rešili da malo poprave situaciju, ali nisam sigurna kako će im sve to ići. Ono đubre na obali je sasvim dovoljno da odbije turiste, a onda će se priroda sama potruditi da stvari vrati na svoje mesto.

Dok smo ovde gnjurali, dobili smo i „zadatak“ da gnjuramo dok nas vodič snima podvodnom kamerom. To je na Maldivima sada već uobičajena praksa na izletima, tako da posle izleta posetioci dobiju link odakle mogu da preuzmu bilo fotografije, bilo video-snimke. Ja sam imala određenih problema (nisam bila jedina), pošto je za preuzimanje fotografija i video-snimaka bilo neophodno da se ima posebna vrsta mobilnog telefona. Na svu sreću je tu uleteo Lazar, veoma simpatičan mlad čovek, koji je uspeo da konvertuje video-snimak na kojem se vidim, tako da sam mogla i ja da ga gledam dok sam na Maldivima. Kasnije, po povratku kući, ja sam i sama mogla da preuzmem sve ove snimke na svoj kompjuter, pošto obično linkovi traju barem mesec dana kako bi turisti mogli da ih, poput mene, preuzmu kada se vrate kući.

Dakle, evo video-snimka koji prikazuje moje početno gnjuranje kod tog koralnog grebena u nastajanju, pa se tako vide i te metalne konstrukcije na kojima korali počinju da rastu.

Verica Ristic

Rođena sam i živim u Srbiji. Po profesiji sam slobodni prevodilac za engleski jezik, ali govorim i druge jezike (to JAKO pomaže na putovanjima). Zahvalna sam Univerzumu na svemu.

Beograd, Srbija

Prijavi se besplatno za Svuda pođi - priče sa putovanja

ili se prijavi preko RSS-a uz Feedly!