Mada sam prethodno veče bila umorna, a i dosta opuštena posle piva, ipak stvari nisu išle baš kako treba u toku noći – teško sam se uspavala, budila sam se par puta, a na kraju sam odustala još pre 6 ujutru. Doduše, računajući ukupno vreme dovoljno sam spavala i nisam bila umorna, a i odgovaralo mi je tako rano da se probudim, jer sam želela da na Arheološkom lokalitetu drevne Olimpije budem u vreme samog otvaranja, a to je 8 ujutru.
Odmah da kažem, ako neko ko čita ove moje priče sa putovanja bude individualno išao da poseti Olimpiju, obavezno neka uradi ovo isto – neka bude na ulazu na lokalitet najranije moguće. Naime, posle dolazi toliko puno turista da je to neverovatno. Kada sam kasnije napuštala Olimpiju, nisam čudom mogla da se načudim koliko puno turističkih autobusa ispunjava i parking u blizini lokaliteta i čitav ovaj mali grad.
Ja sam ovde već bila jednom, pre nekih desetak godina, u priličnoj jurnjavi („čitav“ Peloponez za 3 dana), pa je jedna od ideja i bila da ispravim stvar. Ne samo da sam prilično temeljno obišla razne delove ovog poluostrva (koje je probijanjem Korintskog kanala praktično postalo ostrvo), već sam imala želju i da sada na nešto temeljniji i smatram bolji način ponovo pogledam šta ovde, u drevnoj Olimpiji, ima da se vidi.
Osim toga, prilikom tog prvog boravka koji se dešavao u januaru, kiša je lila skoro sve vreme obilaska ostataka drevne Olimpije, ali je ipak bilo bolje da se ovo mesto obilazi po suvom vremenu.
Tako sam ja ovom prilikom peške otišla do kraja glavne ulice u mestu Arhaja Olimpija jer se tu nalazi veliki parking, a odatle i tako i tako mora da se krene peške ka arheološkom lokalitetu. Za početak sam prošla mostom preko rečice Kladeos.
Rečica Kladeos u Olimpiji
Dakle, kada sam ušla na lokalitet prvo sam sa desne strane mogla da vidim kako se vrše neka nova iskopavanja ili se tu više radilo o ojačavaju objekta kako bi se sprečilo klizanje zemljišta. U svakom slučaju, pretpostavljam da su najvažnije stvari do sada već iskopane, ali je sasvim moguće da i dalje ima toga što zavređuje da ugleda svetlost dana. Ovo je konkretno prostor severnog dela Gimnazijuma.
Arheološki lokalitet u Olimpiji, detalj
Naime, mesto na kojem se nalaze ostaci drevne Olimpije bilo je naseljeno još u praistorijskom periodu (od IV milenijuma p.n.e.), ali se od X veka pre nove ere ovde uspostavio centar obožavanja Zevsa u vidu svetilišta koje se nazivalo Altis ili Zevsova sveta šuma. Naravno, kako su stari Grci bili mnogobošci, ovde su se obožavali i drugi bogovi, uostalom i sam Zevs je bio otac 12 olimpijskih bogova (ovde mislim na planinu Olimp na kojoj su živeli grčki bogovi), a zbog značaja svetilišta, ovde je postojala najveća koncentracija umetničkih remek-dela stare Grčke. Neka od njih su preživela do današnjih dana, kao original, a najčešće kao rimska kopija, i ona predstavljaju nezaobilazne odrednice svetske istorije umetnosti.
Osim toga, upravo u slavu Zevsa, ovde su se od 776. godine pre nove ere, svake četiri godine održavale Olimpijske igre i tim povodom su osim hramova bili podignuti i brojni sportski objekti.
Mesto za ovako važno svetilište nije izabrano slučajno – u pitanju je dolina dve manje reke koje se spajaju par stotina metara dalje od samog lokaliteta na čijoj severnoj strani se nalazi brdo Hronos ili Kronijon, a čak i dan danas čitavo područje odiše skladom, mirom, duhovnošću i lepotom.
Stara Grčka nije bila jedinstvena država, već je teritorija bila podeljena na gradove-države, tj, polise, ali su svi oni pripadali panhelenskoj kulturi, tako da je ovo svetilište pripadalo svima njima i predstavljalo je najvažniji religijsko, političko i sportsko središte. Poznato je da su svi sukobi među polisima prestajali u vreme Olimpijskih igara. Mada su Stari Grci svakako negovali kult tela i fizičkih aktivnosti, Olimpijske igre su pre svega imale religijski karakter.
Prvi monumentalni objekti su podignuti tokom VII i VI veka p.n.e., a novi su dodavani vremenom. Svetilište je dostiglo svoj vrhunac tokom takozvanog Klasičnog perioda (V – IV vek p.n.e.), pa je do kraja IV veka p.n.e. dobilo i svoj konačni izgled i raspored.
Ipak, vremena i okolnosti su se menjali, tako da su izvesne graditeljske izmene urađene i u helenističkom periodu (III – I vek p.n.e.) i tokom rimskog perioda (kraj I veka p.n.e. – III vek nove ere).
Samo svetilište, Altis, u kojem su se nalazili hramovi i objekti direktno vezani za kult, bilo je okruženo zidinama i tu je moglo da se uđe kroz tri glavne kapije. Van njega su bili podignuti objekti koji su bili potrebni za posetioce svetilišta, kao i za sportiste – smeštajni objekti, terme, gimnazijum, palestra, ali i Fidijina radionica. O svemu ovome više u nastavku teksta.
Funkcionisanje svetilišta je u velikoj meri ograničeno ediktom iz 393. godine, a uništavanje objekata je naređeno carskim dekretom iz 426. godine. Sve je ovo bilo u toku nove ere i u vreme rimske vladavine. Završni udarac je zadat zemljotresom koji je pogodio ovo područje u VI veku nove ere.
Kada se danas uđe na područje Arheološkog lokaliteta u Olimpiji, sa desne strane se (osim onog prostora koji se iskopavao ili ojačavao) nailazi na prostor južnog dela Gimnazijuma iz II veka p.n.e.
Gimnazijum u Olimpiji
Ovaj objekat (120x220 m) u čijem središtu se nalazilo unutrašnje dvorište okruženo kolonadom koristilo se za vežbanje za takmičenje u trčanju, kao i za bacanje koplja i diska.
Sa leve strane, staza za posetioce prolazi pored par zanimljivih objekata. Prvi su Hronove ili Hronosove terme, nazvane tako po brežuljku Hronos ili Kronijon. Prvi objekat je podignut u II veku p.n.e, ali su popravke i dograđivanja trajali sve do V veka n.e.
Hronove ili Hronosove terme u Olimpiji
Sledeći objekat sa leve strane od ulaza koji se već nalazio u okviru Altisa, tj, samog svetilišta je Pritanejon iz V veka p.n.e. To je bila građevina pravougaone osnove u kojoj je bilo sedište sveštenika zaduženih za prinošenje žrtava na oltarima. Tu su se takođe organizovale i svetkovine za počasne goste i posetioce Olimpijskih igara. Osim toga, u ovom objektu se nalazilo i ognjište posvećeno boginji Hestiji (kćerki titana Hrona (po kojem je nazvano brdo) i sestri boga Zevsa) koja je bila boginja domaćeg ognjišta, porodice i doma. Ovaj plamen se smatrao svetim i večnim, pa se ovaj objekat na nekim mestima naziva i Svetilište svetog plamena.
Pritanejon u Olimpiji
U nastavku je i Filipejon čiju je izgradnju započeo Filip II posle pobede i nekoj bitki 338. godine p.n.e., dok je izgradnju završio njegov sin Aleksandar Makedonski. To je jedina građevina u okviru Altisa koja ima okruglu osnovu i oko koje je bila podignuta kolonada čiji su spoljašnji stubovi po stilu bili jonski. Ovo je bio jedan heroon, hram koji je ovde konkretno slavio herojstvo makedonske dinastije.
Filipejon u Olimpiji
Sa desne strane staze za posetioce, a nekada van zidina Altisa, nalaze se i ostaci Palestre iz III veka p.n.e. Naime, zbog sve većeg značaja Olimpijskih igara bilo je potrebno da se sagrade novi objekti čija je namena bila vezana upravo za sportiste i njihove potrebe. Naime, palestre su se takođe koristile za uvežbavanje sportista, ali su bile manjih dimenzija u odnosu na gimnazijume, tako da su se koristile za vežbanje rvanja, boksa i skakanja.
Palestra u Olimpiji
Palestra u Olimpiji
Ova palestra u Olimpiji je imala dimenzije 66,35 x 66,75 m, sa unutrašnjim dvorištem okruženim dvostrukom kolonadom. Natkriveni delovi su bili podeljeni i koristili su se za svlačenje, mazanje tela uljima, posipanje prašinom, kupanje, itd. Takođe se ovaj objekat koristio i za filosofe, govornike i pesnike koji su tu držali svoja predavanja ili izlagali svoje ideje.
Palestra u Olimpiji
Posle ovoga sam otišla do zapadne granice lokaliteta gde se nalazi par termi. Jedne su Grčke terme (iz V – I veka p.n.e.), a druge su iz rimskog perioda i zovu se Terme Kladeos (iz II – III veka nove ere) nazvane tako po obližnjoj rečici Kladeos. Do danas su preživeli i neki podovi ukrašeni mozaicima, ali je to bilo zaštićeno u vreme moje posete i nije moglo da se vidi.
Terme u zapadnom delu lokaliteta u Olimpiji
Terme u zapadnom delu lokaliteta u Olimpiji
Da bih došla do ovih termi, ja sam samo prošla pored jednog mnogo važnijeg objekta, pa sam se sada uputila ka njemu. U pitanju je rana hrišćanska bazilika koja je podignuta na mestu radionice u kojoj je stvarao čuveni i verovatno najpoznatiji starogrčki vajar, Fidija. Njega sam već pominjala kada sam pisala o poseti Akropolju u Atini 2022. godine (videti: https://www.svudapodji.com/krit-25/).
Fidijina radionica - Bazilika u Olimpiji
Da prvo pojasnim otkud ovde bazilika. Naime, već sam pomenula carski dekret iz 426. godine izdat u vreme rimskog cara Valentinijana III, kojim se dalje nastavljalo proganjanje pagana pošto je u to vreme hrišćanstvo već bilo zvanična religija rimskog carstva. U skladu sa tim je krenulo rušenje Zevsovog hrama, ali je takođe u tom periodu na mestu Fidijine radionice podignuta i ova bazilika, a čitav lokalitet je naselila neka hrišćanska zajednica.
Fidijina radionica - Bazilika u Olimpiji
Ipak, iskopavanja koja su ovde vršena u šestoj deceniji XX veka su između ostalog pronašla i pehar na kojem je bilo Fidijino ime, što nesumnjivo upućuje na dugotrajno prisustvo ovog umetnika. Takođe su pronađene i vajarske alatke i glineni kalupovi koji su se koristili za izradu delova potrebnih za jedno od najpoznatijih Fidijinih (oko 480-430. g. p.n.e.) ostvarenja. Bila je to statua Zevsa koja se nalazila u Olimpiji i koja je bila jedno od sedam svetskih čuda starog sveta.
Fidijina radionica - Bazilika u Olimpiji
Bila je to hrizelefantinska statua koja je početkom druge polovine V veka p.n.e. napravljena za hram u Olimpiji. Hrizelefantinska tehnika znači da je skulptura napravljena od drvenog jezgra koje se oblaže slonovačom i zlatom. Slonovača se koristila za prikaz delova tela, dok se odeća radila od zlatnih pločica. O Zevsovoj statui u Olimpiji se realno malo toga zna, ali se pretpostavlja se da je jezgro sedeće statue bilo od abonosa, a da je osim zlatom statua bila ukrašena i dragim kamenjem. Takođe se smatra da je statua bila visoka oko 12-13 m. Sudbina statue i kako je ona završila nije poznata i postoje samo neke pretpostavke.
Fidijina radionica - Bazilika u Olimpiji
Inače, Fidija je istu tehniku koristio i za izradu statue boginje Atine Partenos koja se nalazila u hramu Partenon na atinskom Akropolju.
Kada sam završila sa obilaskom Fidijine radionice - Bazilike u Olimpiji, još sam malo pogledala zanimljivi zid i ostatke hostela za smeštaj posetilaca koji se nalaze u zapadnom delu lokaliteta.
Hosteli
Zatim sam se uputila ka obližnjem, a ujedno i najvećem objektu na lokalitetu koji se zove Leonidajon i koji je podignut oko 300. godine p.n.e. za smeštaj važnih posetilaca. Za početak sam samo prošla duž njega.
Leonidajon u Olimpiji
Leonidajon u Olimpiji
Pošto sam znala da ću zapravo da obilazim oko ovog objekta, prvo sam se pozabavila još jednim kupatilom – termama Leonidajon koje su podignute kao dopuna Leonidajonu koji je služio za smeštaj.
Terme Leonidajon u Olimpiji
Terme Leonidajon u Olimpiji
Terme Leonidajon u Olimpiji
A što se tiče samog Leonidajona, njegovu izgradnju je krajem IV veka p.n.e. finansirao i projektovao izvesni Leonida iz Naksosa, pa otud i naziv objekta. Tu su u vreme Olimpijskih igara odsedali sportisti koji su učestvovali na njima.
Leonidajon u Olimpiji
Objekat ima pravougaonu osnovu (75x81 m). Sastojao se od četiri jonske kolonade sa 138 stubova koje su išle sa spoljašnje strane objekta i dorskog peristila sa 44 stuba koji je okruživao unutrašnje dvorište u sredini. Između su se nalazile prostorije za smeštaj. U rimskom periodu je unutrašnje dvorište bilo pretvoreno u otvoreni bazen za kupanje.
Leonidajon u Olimpiji
Danas je potrebno dosta mašte da bi se zamislilo sve ovo, ali ostaci građevine svakako deluju zanimljivo, a uživala sam i u lepom pogledu na brdo Hronos ili Kronijon. Na sledećoj slici se vide i ostaci bazena u središtu objekta.
Leonidajon u Olimpiji
Nakon što sam prošla oko Leonidajona, još jednom sam ga snimila, a onda se uputila ka glavnom objektu na lokalitetu, a to je Zevsov hram.
Leonidajon u Olimpiji
Zevsov hram u Olimpiji
Ovaj dorski hram je podignut od 470. do 457. god. p.n.e., a osnova mu je pravougaona (64,12x27,68 m). Na dužim stranama je imao po 13 stubova, a na kraćim po šest. Dakle, u njegovom svetilištu, celi, nalazila se ta čuvena sedeća statua Zevsa, jedno od sedam svetskih čuda starog sveta. Mada je propadanje i uništavanje hrama krenulo već tokom hrišćanskog rimskog perioda, hram je konačno uništen u dva zemljotresa – 522. i 551. godine nove ere. Od hrama su ostale ruševine.
Zevsov hram u Olimpiji
Jedini stub koji danas stoji uspravno je tu rekonstruisan u okviru nekog projekta povodom Olimpijade održane 2004. godine u Atini.
Zevsov hram u Olimpiji
Ostali delovi ruševina, ma kako da slikovito mogu da izgledaju, uglavnom samo stoje naokolo – neki na licu mesta, kao da su se juče srušili, a neki su ipak fino poređani da ih posetioci bolje vide.
Zevsov hram u Olimpiji
Zevsov hram u Olimpiji
Na hram nije dozvoljeno da se penje i tako je bilo i desetak godina ranije kada sam ovde prvi put bila. Ali, tada je bio januar, niska sezona i kišovit dan, što je značilo da na lokalitetu gotovo i nije bilo ljudi. Sećam se da je tada došla jedna manja grupa mlađih posetilaca iz Engleske koje je predvodio lokalni, grčki vodič. Bez obzira na to što su i tada postojali konopci koji su jasno pokazivali da nije dozvoljeno da se penje na hram, ovaj grčki (!!!) vodič je, verovatno u očekivanju dobre napojnice, to dozvolio članovima grupe i čak ih i podsticao. Nije bilo na meni da mu bilo šta spočitavam, ali sam pomislila kako je to sramota da on ne čuva spomenike svoje kulture zbog suštinski sitnog profita. Sigurno uprava lokaliteta nije postavila te konopce zato što nisu imali šta drugo da rade.
Ali, to su sve realnosti života i ljudskog postojanja.
Što se tiče samog lokaliteta, iz pravca Zevsovog hrama pruža se lep pogled ka severnom delu Altisa.
Arheološki lokalitet u Olimpiji
Ispred Zevsovog hrama se nekada uzdizao stub trouglaste osnove koji je bio visok 9 m. Danas je njegov ostatak nešto niži. Ipak, ono što je najvažnije vezano za taj stub, koji je zapravo bio vrsta postolja, jeste da je na njemu bila postavljena preko 2 metra visoka statua boginje Nike, tj, boginje pobede. Skulptura boginje Nike je preživela do danas i ona može da se vidi u obližnjem Arheološkom muzeju u Olimpiji i o njoj ću nešto više da kažem u sledećem nastavku priča o putovanju po Peloponezu iz 2023. godine.
Ostatak zavetnog postolja u Olimpiji
Za sada još samo da dodam da su postavljanje stuba i skulpture boginje Nike finansirali građani peloponeskih gradova Mesenije i Naupakta nakon pobede nad Spartancima 421. godine p.n.e.
Takođe, evo i kao podsetnika karte koja prikazuje gde sam sve bila u septembru 2023. godine.