Godine 2013. bila sam krajem maja i početkom juna u kratkoj poseti kod svojih prijatelja Kaće i Tome koji žive u Upsali. U skladu sa našim dogovorom, dva dana sam vozom išla do Stokholma da bih obilazila glavni grad Švedske. Zajednički zaključak nam je bio da će mi biti jeftinije da boravim kod njih i plaćam voznu kartu, nego da iznajmim sobu u Stokholmu.
Evo i karte koja pokazuje gde sam sve bila tokom 4-5 dana boravka u Švedskoj.
Dakle, nakon što sam drugog dana posetila dva muzeja, odlučila sam da nastavim obilazak grada turističkim autobusom na sprat, pa sam tako otišla do jednog stajališta, ali sam tu malo duže čekala.
Stokholm, detalj
Ipak, autobus je u nekom trenutku stigao, pa sam se njime odvezla do centra novijeg dela grada gde sam ponovo izašla na ulicu.
Stokholm, detalj
Namera mi je bila da malo prošetam po tom novijem delu grada.
Stokholm, detalj
Sada kada pišem ove priče (2026. godina) ni ne sećam se tačno gde sam baš sišla sa autobusa i kuda sam sve išla, ali sam u svakom slučaju došla i do mosta Malmšilnadsbron.
Stokholm, detalj
U pitanju je pešački most u centru Stokholma koji prelazi preko jedne prometne ulice. Izgrađen je početkom XX veka kao deo modernizacije grada i karakterističan je po elegantnom lučnom obliku. Posebno je upečatljiv jer ne prelazi vodu, već „lebdi“ iznad ulice.
Prošla sam i pored jedne pijace, pa sam tako usput napravila i nekoliko snimaka.
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
A onda sam došla i do jedne komercijalne ulice.
Stokholm, detalj
Mada se sa prethodne slike ne može zaključiti, čitav ovaj deo grada je bio ispunjen velikim brojem ljudi i posle boravka u uglavnom mirnijih delova Stokholma činilo mi se da je ovde velika gužva i haos. Tek sam nešto kasnije shvatila da se nije radilo o tome, već o saobraćaju koji je stvarao buku i osećaj gužve.
Ipak, dok sam još bila u okolini pešačke ulice, sela sam u neki kafe/restoran i pojela pečeni krompir sa sosom sa škampima i nagoveštajem salate. Bilo je poprilično lagano, ali i sasvim dovoljno.
Ručak u Stokholmu
Posle ručka sam još malo šetala po modernom delu grada, a onda sam se uputila ka Kraljevoj bašti (Kungsträdgården).
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Za početak sam tu kupila sladoled. Koliko sam čitala, Šveđani vode sladoled i jedu ga i zimi, pa sam morala da ga probam.
Sladoled u Stokholmu
A što se tiče Kraljeve bašte, koja je zapravo centralni gradski park, tu je bilo lepo prošetati i uživati u raznim detaljima.
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Sada sam se uputila ka Kraljevskoj palati, da bih tamo uhvatila turistički autobus. Usput sam se često osvrtala i slikala različite zanimljive detalje ili uglove gledanja. A za početak sam slikala samu sebe.
Selfi u Stokholmu
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Kada sam došla do stajališta turističkih autobusa kod Kraljevske palate videla sam red vožnje i shvatila zašto sam nešto ranije, posle Abinog muzeja, duže čekala: informacije koje sam imala nisu bile tačne i tog dana su autobusi išli znatno ređe.
Da ne bih tu besmisleno čekala, više od pola sata, rešila sam da prošetam kroz Gamla Stan, Stari grad, i da na drugom kraju Starog grada uhvatim taj autobus.
Tako sam i uradila i bilo je to pravo zadovoljstvo, jer je vreme predivno, temperatura idealna, a i nije bilo previše gužve i vozila kao u novom delu grada.
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Došla sam na željeno stajalište i pošto je, po redu vožnje, trebalo da čekam još 15-ak minuta, ja sam se malo odmakla da fotografišem okolinu. Kad ono iznenada, eto autobusa. Ja nisam bila sigurna da li je to baš taj, ali sam krenula ka njemu, međutim, on se u stvari nije ljudski ni zaustavio i otišao mi je bukvalno ispred nosa.
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Na kraju sam čekala novi autobus skoro 45 minuta, ali nije mi previše teško palo. Ovo sve više pominjem da bih ilustrovala da nigde nije sve idealno. S druge strane, na stanici su bili neki Španci, pa sam malo osvežila svoje znanje španskog.
Kada je autobus konačno došao, smestila sam se gde sam htela jer je bilo dosta slobodnih mesta. Tako sam mogla nesmetano da gledam okolinu kroz koju smo prolazili, ali i da fotografišem. S druge strane, moram da priznam da mi nije bilo ni bitno šta sam sve usput videla, već sam opušteno uživala u različitim prizorima.
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Stokholm, detalj
Na kraju je ispalo odlično to što je taj autobus vozio i znatno kraću trasu i to direktno do železničke stanice. Baš kako je meni odgovaralo.
Uskoro sam bila u vozu za Upsalu i ovim sam završila obilazak Stokholma. Mada sam u glavnom gradu Švedske bila samo dva dana i to bez spavanja, moje obilaženje je bilo toliko intenzivno da sam imala osećaj kao da sam danima odsutna od kuće, kao par sedmica.
Slučaj je, međutim, hteo da sam se samo dve godine kasnije vratila u Stokholm, ponovo na par dana, ali zbog posla. Tada sam tu kao prevodilac bila sa jednom veoma simpatičnom grupom stručnjaka iz Srbije koji su došli u posetu svojim švedskim kolegama. Tada je bila kasna jesen i dani su bili znatno kraći, ali je društvo istinski bilo sjajno, pa smo posle posla svi zajedno slobodno vreme provodili šetajući po centru grada, uključujući naravno i Gamla Stan.
Stokholm u kasnu jesen 2015. godine
Stokholm u kasnu jesen 2015. godine
Stokholm u kasnu jesen 2015. godine
Stokholm u kasnu jesen 2015. godine
A što se tiče same Upsale, tu sam narednog dana posle doručka krenula u šetnju i obilazak sa Kaćom i Tomom. Osim što mi je prijalo da obilazim lep grad poput Upsale, intenzivno sam uživala i u društvu svojih prijatelja.
Za početak da kažem da je Upsala jedan od najstarijih i najznačajnijih gradova u Švedskoj. Nalazi se oko 70 km severno od Stokholma i poznata je po svom bogatom istorijskom nasleđu. U gradu se nalazi čuvena katedrala u Upsali, najveća crkva u Skandinaviji. Upsala je i važno univerzitetsko središte, jer se ovde nalazi Univerzitet u Upsali, najstariji univerzitet u Švedskoj. Istovremeno, Upsala je okružena prirodom, a tu su i parkovi i reka Firis, koja protiče kroz samo središte grada.
Mi smo prvo otišli do zgrade Koncertnog i kongresnog centra Upsala jer smo odatle imali lep pogled na grad. S jedne strane smo nešto dalje mogli da vidimo Zamak u Upsali, Univerzitetsku biblioteku i katedralu.
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Sa druge strane smo videli pijacu (bio je vikend), pa smo se tu kasnije i spustili, ali samo da bismo malo prošetali i videli kako to izgleda. Zapravo nas je mnogo više zanimalo da idemo u obilazak samog grada i njegovih znamenitosti.
Upsala, detalj
Tako smo krenuli kroz centar.
Upsala, detalj
Na kraju ulice i na uzvišenju videla se i Univerzitetska biblioteka, ali smo na tu stranu otišli kasnije.
Upsala, detalj
Za sada smo prvo prošli kroz pešačku ulicu, a onda smo krenuli ka katedrali.
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Mada smo posetu katedrali ostavili za kasnije, iskoristili smo lepo vreme i prvo samo opušteno šetali okolo naokolo, a ja sam iskoristila priliku i slikala Kaću i Tomu.
Moji prijatelji iz Švedske
Tako smo došli i do reke Firis.
Upsala, detalj
Reka je zanimljiva jer deli grad na istočni i zapadni deo i vekovima je bila važna trgovačka i saobraćajna ruta. Duž reke se danas nalaze šetališta, parkovi i studentske zgrade, pa je omiljeno mesto za šetnju i odmor.
Upsala, detalj
Na drugoj obali smo videli i zgradu Uplandskog muzeja posvećenu regionu Upland koji se nalazi severno od Stokholma. Područje je poznato kao kolevka švedske države, a tu se mogu naći i brojna arheološka nalazišta iz vikinškog doba. Postavka u muzeju prikazuje istoriju i kulturno nasleđe ove oblasti, ali nama nije bilo u planu da tu svraćamo.
Upsala, detalj
Samo sam napravila par fotografija, a onda smo nastavili šetnju i prešli na drugu obalu reke.
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Šetnja nas je dalje provela pored zgrade Gustavianuma – Univerzitetskog muzeja u Upsali. U pitanju je jedan od najstarijih muzeja u Švedskoj i to je deo Univerziteta u Upsali. Zgrada potiče iz XVII veka, a u muzeju se čuvaju bogate zbirke vezane za istoriju nauke, medicine i univerziteta, uključujući i predmete čuvenog naučnika Karla Linea (1707-1778) koji je jedan od najvažnijih prirodnjaka u istoriji. Smatra se utemeljivačem moderne biologije i taksonomije, jer je uveo sistem klasifikacije živih bića koji se i danas koristi, a najpoznatiji je po dvoimenim latinskim nazivima vrsta, što i ja koristim kada pričam o životinjama, a posebno o pticama. Veći deo naučnog rada Karla Linea vezan je upravo za Univerzitet u Upsali gde je predavao i istraživao.
Upsala, detalj
Međutim, sama zgrada je poznata i po svojoj anatomskoj sali (anatomskom teatru) sa kupolom. Radi se o čuvenom anatomskom teatru iz XVII veka koji je jedan od najbolje očuvanih u Evropi. Sala je izgrađena u obliku amfiteatra, sa kružnim redovima za studente koji su pratili javne disekcije. Smeštena je ispod kupole zgrade i svedoči o ranim metodama proučavanja medicine i anatomije. Danas predstavlja jedan od najzanimljivijih i najprepoznatljivijih delova muzeja.
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Ali, mi nismo išli i u ovaj muzej, već smo nastavili dalje da lagano šetamo po Upsali, a kao što sam pomenula, ovde postoji mnoštvo zelenih površina.
Upsala, detalj
Tako smo došli i do Glavne zgrade Univerziteta u Upsali.
Upsala, detalj
Zgrada je izgrađena krajem XIX veka i predstavlja jedno od najprepoznatljivijih zdanja u gradu. Odlikuje se monumentalnom arhitekturom i bogato ukrašenim enterijerom, sa svečanom aulom u kojoj se održavaju važne akademske ceremonije. Zgrada simbolizuje dugu tradiciju znanja i nauke po kojoj je Upsala poznata, a i danas je to aktivno središte univerzitetskog života.
Upsala, detalj
Prošli smo i pored nekih kuća, a onda smo došli i do groblja.
Upsala, detalj
Upsala, detalj
Možda poseta groblju može da zvuči čudno, ali ja mislim da su ona kulturološki gledano izuzetno zanimljiva mesta (osim što mogu i da nas podsete na važne stvari u ovom prolaznom životu). Svaka nacija i svaka religija ima svoj pristup smrti i to se može videti i na grobljima, pod uslovom da ona postoje. Tako i ovde u Švedskoj.
Na primer, groblja u Srbiji obično imaju mnogo više kamenja, ne samo u smislu nadgrobnih spomenika, već i vidu nadgrobnih ploča. Ovde ima dosta različitih nadgrobnih spomenika, ali umesto kamenih nadgrobnih ploča, uglavnom se koristi zemlja, šljunak, pesak i eventualno vegetacija.
Upsala, detalj
Osim toga, na više mesta se mogu videti alatke za održavanje grobova koje uprava ostavlja za posetioce groblja. Koliko god da ja volim svoj narod, moram da priznam teška srca da mislim da ovako nešto kod nas ne bi dugo opstalo.
Upsala, detalj
Ali, ovo groblje je zanimljivo jer je tu u porodičnoj grobnici sahranjen Dag Hamaršeld, švedski diplomata i generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1953. do 1961. godine koji je bio jedan od najuglednijih u istoriji te funkcije. Poznat je po zalaganju za mir, nezavisnost UN i diplomatsko rešavanje sukoba tokom Hladnog rata. Poginuo je 18. septembra 1961. godine u avionskoj nesreći kod grada Ndola u tadašnjoj Severnoj Rodeziji (današnja Zambija), dok je bio u mirovnoj misiji u vezi sa krizom u Kongu. Okolnosti njegove smrti dugo su bile predmet rasprava i istraga, jer su postojale sumnje da nesreća nije bila slučajna. Posthumno je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, kao jedina osoba kojoj je ta nagrada dodeljena posle smrti. U njegovo vreme su i UN i Nobelova nagrada za mir imali smisla i istinski značaj. Inače, na nadgrobnom spomeniku porodične grobnice stoji ime oca, tj, Hjalmara Hamaršelda (1862-1953) koji je bio premijer Švedske od 1914. do 1917. godine.
Upsala, detalj
Posle posete groblju, zašli smo na kratko u ulice grada sa zanimljivim kućama, ali smo se vrlo brzo ponovo našli u jednom parku sa nekim drugim zanimljivim detaljima.
Upsala, detalj
Naime, došli smo do par runskih kamenova, a tu su bile i table sa informacijama.
Tako sam saznala da je prvi kamen sa natpisom iz XI veka. Tu se kaže da je Vigmund dao da se kamen iskleše za njega samog, a on je „veoma pametan čovek“. Dalje ide: „Neka Bog sačuva dušu Vigmunda, kapetana broda. Vigmund i Ofrid su dali da se ovaj spomen napravi dok je on još bio živ.“ Takođe je na tabli sa informacijama dat i podatak da su retko ljudi za života davali da se za njih isklešu spomen-kamenovi. Ali, Vigmund je bio „veoma pametan čovek“, a očigledno i veoma skroman.
Upsala, detalj
I drugi kamen koji sam ovde videla i snimila je takođe iz XI veka. Mada je na tabli pomalo zbrkan tekst, važno je reći da se tu pominje da je Gilog dala da se podigne most za dušu njene ćerke koja je bila udata za nekog Ulfa. Suština važnosti ovog kamena je ta je most bio podignut u sećanje na neku ženu, mada sama izgradnja mostova u ime duše preminulog nije bila retka pojava u to doba.
Upsala, detalj
Još smo se malo slikali ovde u parku, a onda smo se uputili ka katedrali u Upsali.
Kaća i Toma