Tokom istorije, Tajland, ranije Sijam, imao je četiri „domaća“ kraljevstva, u smislu da njegova teritorija nije bila pod vlašću nekih drugih stranih osvajača poput Kmerskog kraljevstva koje se širilo sa istoka ili Burmanskog carstva koje je dolazilo sa zapada. Danas, početkom XXI veka na vlasti je kralj koji pripada dinastiji Čakri koju je 1782. godine osnovao kralj Rama I pod nazivom kraljevina Ratanakosin i samo se naziv menjao tako da se od 1939. godine govori o kraljevini Tajland. Pre toga, treće kraljevstvo, Tonburi, trajalo je veoma kratko, od 1767. do 1782. godine, a osnovao ga je kralj Taksin Veliki nakon propasti kraljevine Ajutaja i ponovnog ujedinjenja države. Upravo je kraljevina Ajutaja bila drugo kraljevstvo koje je trajalo od 1351. do 1767. godine. Ostatke drevne Ajutaje sam posetila još na samom početku svog putovanja po Tajlandu od polovine februara do polovine marta 2023. godine i prvi deo priče o toj poseti kreće u https://www.svudapodji.com/tajland-10/.
A pre Ajutaje postojalo je prvo domaće kraljevstvo i to je bilo kraljevstvo Sukotaj koje je trajalo kao nezavisno od 1238. do 1351. godine. Često se kao kraj ovog kraljevstva pominje upravo 1351. godina kada je osnovana prestonica drugog kraljevstva, Ajutaja, s tim da je kraljevstvo Sukotaj kao vazalna država (tačnije tributarna država) nastavilo da postoji sve do 1438. godine.
Prestonica ovog kraljevstva je do 1347. godine bio grad koji se takođe zvao Sukotaj, što je i naziv manjeg savremenog grada koji se nalazi na oko 12 km istočno od ostataka drevne prestonice i oko 450 km severno od Bankoka.
Upravo te ostatke istorijskog grada Sukotaja sam došla da posetim.
Posle jutarnje kafe u sobi, spremila sam se i izašla na glavnu ulicu sa namerom da savatam tuk-tuk. Pošto to nisam uspela da odmah izvedem, obratila sam pažnju i na okolinu, pa sam tako videla ženu koja je bila na svom radnom mestu za šivaćom mašinom, a to je bilo otvorenije nego da je bila u izlogu. Nije mi samo bilo jasno šta je šnajderka radila u radnji sa auto-delovima i motornim uljima.
Savremeni Sukotaj, detalj
Ipak, uskoro mi je stao i jedan tuk-tuk.
Tuk-tuk u Sukotaju, detalj
Dogovorili smo se oko cene i krenuli. Kada kažem „dogovorili oko cene“ to znači da mu ja prvo kažem kuda idem, on mi zatim to potvrdi, ja ga onda pitam „pošto?“, on onda kaže cenu koja je veoma visoka za lokalne pojmove, a koja realno po pravilu uopšte i nije visoka. Ipak, iz iskustva znam da se nikada ne pristaje na tu cenu, već onda ja dam neku nisku, recimo upola, koja je sigurno veća od onoga što plaćaju lokalci, mada mene po pravilu ne potresa koliko lokalci plaćaju bilo šta, pa se onda još malo dogovaramo i nađemo na sredini i to obično znači da su obe strane zadovoljne.
S vremena na vreme na internetu naiđem na komentare stranaca, koji po pravilu dolaze iz Zapadne Evrope ili SAD-a, kojima jako smeta što u zemljama poput Tajlanda postoje dva sistema cena – jedan je za lokalno stanovništvo, a drugi za strane turiste. Stvarno ne shvatam u čemu je problem. Ja ne dolazim iz visoko razvijene i bogate zemlje, ali imam dobru profesiju i odlična sam u onome što radim. Ipak, mada dobro zarađujem za srpske prilike, to nije ni približno na nivou koliko zarađuju moje kolege u Zapadnoj Evropi i SAD-u. Pa ipak, kada putujem, bilo u zemlje poput Tajlanda ili na Zapad, jednostavno vidim koliko para imam i šta mogu sa tim novcem da uradim i ne bavim se time koliko lokalno stanovništvo zarađuje ili plaća bilo šta. Ljudi koji kritikuju ovakve stvari su pre svega stipse koje bi, kada dođu u zemlje poput Tajlanda gde je već sve jeftinije nego na Zapadu, hteli da plate još manje nego što plaćaju. Obično se komentarišu različite cene ulaznica na mnogobrojne istorijske i arheološke lokalitete, ili za muzeje i hramove, jer je to jasno objavljeno na biletarnicama. Umesto da se bave time da li plate ulaznicu za neko često epohalno važno mesto 2-3 evra ili dolara, a ne pola evra ili dolara koliko plaćaju lokalni stanovnici, neka prvo smanje nivo svog ega i ne pomisle da je neko povećao cenu da bi baš njih „odrao“, već neka misle o tome da je u pitanju snižavanje realne cene za lokalno stanovništvo i da je to možda jedini način da im se pruži prilika da mogu sebi da priušte da dođu i posete važna mesta koja predstavljaju nasleđe pre svega njihove nacije. A drugo, ako im smetaju lokalni običaji uključujući i dva sistema cena, neka ostanu u svojim zemljama gde će da plaćaju ulaznice u muzeje i na različite lokalitete od 20 evra ili dolara na gore. I neka budu srećni.
Ali, da se vratim na svoje obilaženje Tajlanda.
Dakle, tuk-tukom sam se prebacila do Istorijskog parka Sukotaj i tamo me je vozač ostavio odmah pored jedne od brojnih agencija koje iznajmljuju bicikle. Ja volim da pešačim, ali je Istorijski park Sukotaj – ogroman! Peške eventualno može da se obiđe centralni deo, pa je čak i to zahtevno, ali da bi se videlo još bilo šta drugo, a vredi, mora da se koristi neko prevozno sredstvo. Doduše, moguće je iznajmiti i male motore, kao i električna vozila, poput golf-vozila, a postoje za taj središnji deo lokaliteta i veća električna vozila koja staju na određenim stanicama gde posetioci mogu slobodno da siđu i kasnije se ponovo popnu u neko sledeće vozilo tog tipa koje naiđe.
Ja nisam koristila ništa od toga, već sam, dakle, uzela bicikl. Rentiranje je bilo oko 100 dinara za čitav dan (30 bata ili oko 0,80 evra), pa je i bicikli bio u skladu sa tim. Kršina! Pogotovo je to bilo upadljivo kasnije kada sam se zamorila i kada se temperatura popela do 34 C (u hladu)! Ali, u početku je ta vožnja bila sasvim prijatna, osim što sam relativno često morala da stajem da bih fotografisala. To je mnogo lakše kada čovek ide peške i nema potrebe da silazi sa bicikla.
Istorijski park Sukotaj je, dakle, jedan izuzetno veliki lokalitet i potrebni su sigurno dani da bi se obišlo sve što ovde postoji. Da bi se snalaženje olakšalo, lokalitet je podeljen u nekoliko zona: Centralna ili središte grada i četiri zone spoljašnjih područja podeljene po stranama sveta. Ja sam krenula od središta Centralne zone.
Istorijski park Sukotaj, početak lokaliteta
Istorijski park Sukotaj, obrisi prvog hrama
Već na samom početku mi je palo na pamet da bih možda mogla da olakšam sebi fotografisanje, tako što ću da snimam video dok vozim bicikl. Kao sećanje na date trenutke ovo je ispalo dobro, ali je sasvim jasno da sam jako loša za kombinaciju vožnje bicikla i snimanja. Retko mi je padalo na pamet da ovo ponovim.
Zato sam dovezla bicikl do ulaza u prostor prvog hrama na koji se nailazi, parkirala ga, a onda malo prošetala duž spoljašnje staze da bih odatle osmotrila i snimila delove hramskog kompleksa.
Moj bicikl je plav
Istorijski park Sukotaj, hram Vat Mahatat
Vat Mahatat, detalji viđeni sa ulice
Vat Mahatat, detalji viđeni sa ulice
Vat Mahatat, detalji viđeni sa ulice
Vat Mahatat, detalji viđeni sa ulice
Inače, ja sam ovde stigla već u 9.15 ujutru, a treba obratiti pažnju na izmaglicu koja se jasno vidi na fotografijama. To je obećavalo visoku vlažnost vazduha koja u kombinaciji sa visokom temperaturom obezbeđuje teške uslove za obilaženje. S druge strane, lepota mesta je bila zavodljiva, tako da sam ipak odvažno krenula.
Hram Vat Mahatat je sagrađen u XIII veku i on se nalazio u samom središtu prestonice kraljevine Sukotaj i bio je to glavni, pa samim tim i najvažnijih hram u gradu. Hram, tačnije hramski kompleks, ima osnovu gotovo pravilnog kvadrata (oko 200 x 200 m) i okružen je zidom od cigala. Oko zida od cigala je i šanac sa vodom za koji se pretpostavlja da je simbolizovao kosmički okean.
Unutar zida se nalaze glavni čedi (što je tajlandski naziv za stupu), glavna vihara i više manjih vihara, 3 mondopa (tajlandska verzija mandape), ubosot, kao i oko 200 manjih čedija. Uzgred, ove termine sam ranije već objašnjavala, tako da to sada više neću činiti.
Vat Mahatat, prilaz hramu
Vat Mahatat, prilaz hramu
Staza koja posetioce uvodi u prostor hrama vodi prema delu kompleksa južno od glavnog čedija i ja sam rešila da prvo tu obiđem čedije i statue Bude na koje sam naišla.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Za veći deo objekata koji se ovde mogu videti, ja nemam nikakvih posebnih ili važnih informacija, ali to ni najmanje ne smeta da se u lokalitetu intenzivno uživa. Postoji mnoštvo ne samo objekata u okviru hrama, već i detalja na gotovo svakom od njih i mislim da na kraju krajeva za nekoga ko nije Budista ili istoričar umetnosti informacije o ovim detaljima nisu mnogo ni važne. Treba samo da se čovek prepusti i eventualno igra sa fotografisanjem, kao što sam ja radila.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Posle ovog kratkog „zavirivanja“ u objekte južno od glavnog čedija, rešila sam da se vratim na glavnu stazu i da njom krenem ka glavnom mondopu.
Vat Mahatat, levo je prednji deo južnih objekata, a levo je glavni mondop
Vat Mahatat, glavni mondop
Iz put sam se iz daljine divila još nekim detaljima grupe objekata južno od glavnog čedija, a staza vodi i pored jednog lepo restauriranog čedija sa višeugaonom osnovom.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Na ovom čediju je bilo zanimljivo videti skromne ostatke dekoracije urađene u štuko-stilu.
Vat Mahatat, detalj
A onda sam stazom prošla pored bočne strane glavnog mondopa, došavši tako do prednjeg ulaza, pa sam se tu i popela na platformu na dnu koje se nalazi velika sedeća figura Bude urađena u štuko-tehnici.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Sa platforme se pruža i lep pogled na delove severno od glavne ose koju čine glavni mondop, glavna vihara i glavni čedi, sa ostacima manjih vihara i čedija, ali u ubosota do kojeg sam kasnije otišla.
Vat Mahatat, severni deo hramskog kompleksa
Takođe sam sa ove platforme imala i lep pogled na ostatke glavne vihare i nešto dalje glavni čedi.
Vat Mahatat, detalj
Kada sam sišla sa mondopa i otišla do glavne vihare, prvo mi je bilo zanimljivo da slikam prethodno viđenu statuu Bude s leđa, a zatim sam obratila pažnju i na postolje u dnu vihare.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Naime, ovde u glavnoj vihari hrama Vat Mahatat koja je ispunjena ostacima brojnih visokih stubova stajala je statua Bude visoka 8 metara i to je najveća bronzana statua Bude na Tajlandu iz perioda Sukotaja izlivena u XIV veku (postavljena je u viharu 1362. godine). Tu statuu je krajem XVIII veka kralj Rama I prebacio u hram Vat Sutat u Bankoku gde je dobila naziv Pra Si Sakajamuni. Ta statua može da se vidi u https://www.svudapodji.com/tajland-6/.
Sa viharine platforme sam mogla lepo da pogledam i glavni čedi podignut 1345. godine i njegove detalje.
Vat Mahatat, pogled na glavni čedi
Oko glavnog čedija postoji 8 manjih čedija pri čemu su četiri na uglovima urađeni u skladu sa stilom koji je poticao iz kraljevine Lan Na na severnu Tajlanda, dok su čediji između ovih na uglovima, postavljeni prema stranama sveta, urađeni u obliku prasata, prateći time kmerske uzore.
Na sledećoj slici se vidi vrh istočnog čedija u obliku prasata, središnji toranj glavnog čedija, stub iz glavne vihare i vrh severoistočnog čedija. Svaki od ovih elemenata je zanimljiv na svoj način.
Vat Mahatat, detalj
Na primer, na fotografiji čedija koji je podignut na severoistočnom uglu osim statue Bude može da se vidi i reljef u štuko-stilu koji prikazuju budističke učenike ili hodočasnike koji hodaju sa rukama sklopljenim u znak molitve. Inače, ovaj friz u potpunosti okružuje osnovu glavnog čedija i nije deo ugaonog čedija.
Vat Mahatat, detalj
Na istočnom prasatu se divno vide detalji preživele dekoracije. Za početak sam snimila istočnu stranu prasata, a kasnije i njegovu južnu stranu, ali evo odmah obe fotografije.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Ipak, možda najzanimljiviji detalj je sam vrh glavnog čedija koji je ukrašen elegantnim finijalom u obliku pupoljka lotosa, što predstavlja jednu od karakteristika sukotajske umetnosti.
Vat Mahatat, detalj
Sada sam krenula malo da šetam po hramskom kompleksu, ali sam još jednom snimila glavni čedi i njegove manje čedije urađene u dva različita stila. Takođe se na slici vidi i friz od hodočasnika u molitvi.
Vat Mahatat, glavni čedi
Severno i južno od glavnog čedija podignuti su mondopi u okviru kojih su postavljene figure stojećeg Bude visoke po 9 m i okružene zidovima. Prvo sam otišla do onog na severnoj strani.
Vat Mahatat, severni mondop
Vat Mahatat, severni mondop
Vat Mahatat, severni mondop
A onda sam prošetala i do sledećeg objekta gde sam prvo uočila sema-kamenove, pa sam zaključila da je to ubosot, pošto se ovi kamenovi postavljaju oko ubosota kako bi postavili granicu oko ovog svetog objekta i prostora koji njemu pripada.
Vat Mahatat, sema-kamenovi
Vat Mahatat, ubosot
Vat Mahatat, ubosot
Iza ubosota sam snimila i zapadne delove hrama, a onda sam nastavila prema južnom delu gde me je čekao još jedan mondop sa figurom stojećeg Bude.
Vat Mahatat, pogled na zapadni deo hrama
Vat Mahatat, južni mondop
U delu južno od glavnog čedija postoji veliko mnoštvo objekata, više nego u severnom delu, koji su preživeli u boljem ili lošijem stanju. Takođe se mogu primetiti i brojni zanimljivi i slikoviti detalji.
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Vat Mahatat, detalj
Ovde sam ujedno i završila sa obilaskom hrama Vat Mahatat, pa sam još jednom snimila južni deo, kao i glavni čedi, glavnu viharu i glavni mondop koji su bili nešto dalje.
Vat Mahatat, detalj
Sada sam bila spremna da se vratim do parkiranog bicikla i da nastavim sa obilaskom Istorijskog parka Sukotaj.