Tajland 2023, 30. deo (Čijang Maj)
Posle spontanog ručka po povratku u ravne delove Čijang Maija, nastavila sam sa šetnjom u pravcu starog dela grada za koji sam već ranije pomenula da ima osnovu gotovo savršenog kvadrata i da je opasan širokim šancem u kojem i danas može da se vidi voda. Plan mi je bio da u taj deo grada uđem kroz Kapiju Suan Dok i kada sam se već približila, prvo sam sa jedne strane ulice primetila jedan stari i srazmerno zapušteni čedi koji se nalazi u okviru dvorišta koje pripada nekakvom arhivu. Ovo je samo da se vidi koliko ovakvih objekata ima svuda po Čijang Maiju, a već ranije sam rekla da u gradu i okolini postoji preko 300 hramova.
Moje sledeće odredište je bio upravo hram za koji se smatra da je najlepši u Čijang Maiju, a svakako je jedan od najvažnijih, ali sam prvo prošla pored šanca koji se veoma lepo održava, a zatim i između ostataka zapadne kapije koja je vodila u prestonicu drevne kraljevine Lan Na.
Ipak, pre nego što sam došla do tog hrama u koji sam se uputila, prošla sam pored jednog mesta koje je delovalo kao savremeno svetilište posvećeno rezervnim delovima za automobile.
Hram koji sam sada planirala da posetim zove se Vat Pra Sing. Ja sam mu prišla sa zadnje, zapadne strane, gde u okviru hramskog kompleksa postoji Lotosovo jezerce sa krupnim dekorativnim japanskim šaranima.
Samo par desetina metara dalje, već se vide neki od najznačajnijih objekata u okviru hramskog kompleksa.
Hram je osnovan u XIV veku, a aktivan je i dan danas sa stotinama monaha koji ovde borave. Ja sam krenula da obilazim sve objekte redom, pa sam tako prvo došla do jedne manje vihare za koju nisam našla nikakve podatke, a na prethodnoj slici se vidi sa desne strane.
Direktno preko puta ove vihare nalazi se čedi Ku Lai koji je krajem XV ili početkom XVI veka sagrađen sa kvadratastom osnovom i kao pagoda na pet spratova.
Odavde sam mogla da vidim i impresivni glavni čedi koji je svojom zlatnom bojom blještao na suncu koje se ipak probijalo kroz izmaglicu, ali sam odolela i nisam se odmah uputila na tu stranu, već sam otišla do jednog manjeg objekta koji se zove Hram ležećeg Bude.
Razlog za ovaj naziv je sasvim očigledan. Unutar ovog objekta pravougaone osnove nalazi se velika statua ležećeg Bude.
Neposredno pored ovog hrama, a i dalje u okviru hramskog kompleksa, nalazi se i jedan plato sa klupama gde može da se sedne i malo odmori. Ali, ja sam bila žena sa misijom, tako da ovde još uvek nikakav odmor nije dolazio u obzir.
Sada sam već bila spremna da malo više pažnje obratim na glavni čedi koji je sa tri strane okružen manjim čedijima. Sve je ovo prekriveno zlatnom bojom i blješti punom parom.
Glavni čedi je najstariji objekat u okviru hrama i podignut je 1345. godine, mada je tada bio manji. Okrugao je i postavljen je na kvadratastu osnovu, a na svakoj strani osnove, koja je sastavni deo čedija, nalazi se po figura slona koji izbija iz samog čedija. Zanimljivo mi je takođe bilo i da u jednom svom starijem vodiču čitam o „belom čediju“ i slonovima urađenim u štuko tehnici, a kasnije sam videla i fotografije na internetu koje ovo potvrđuju. To samo znači da su glavni čedi i njegovi detalji, kao i manji čediji jednostavno u međuvremenu prefarbani zlatnom bojom koja je toliko popularna.
Sada sam došla i do dela ubosota koji je delovao kao zadnji, pa sam sa te strane i ušla.
Ovaj ubosot sagrađen 1806. godine je zanimljiv jer ima predviđena dva ulaza – na severnoj strani se nalazi ulaz za monahinje, dok se na južnoj strani nalazi ulaz za monahe. U središtu ubosota se nalazi neka vrsta mondopa sa figurom Bude.
Ovde treba napomenuti i da Budisti na Tajlandu izuzetno poštuju svoje monahe i zbog toga ne treba da čudi da se u nekim hramovima mogu videti figure i monaha, a ne samo Bude. Ono što može da čudi jeste da su često te figure napravljene izuzetno realistično, gotovo kao da živ čovek ovde sedi u meditaciji.
Ovde sam iskoristila i širom otvorene prozore da još jednom lepo pogledam glavni čedi i severni manji čedi.
A onda sam otišla i do južnog dela ubosota gde su takođe poređane izuzetno realistične figure monaha.
Odavde sam morala da se vratim do severnog dela jer sam tamo ostavila svoju obuću, ali sam se onda ponovo vratila do „prednjeg“ dela ubosota, jer sam odatle imala dobar pogled i na njega, ali i na neke druge delove hrama.
Još bih samo pomenula da ubosot ima izuzetno lep i bogato ukrašen zabat, dok su sa strane stepenica postavljene Nage koje izlaze iz čeljusti Makare, mitskog morskog bića. To me je podsetilo na sličnu kompoziciju koju sam videla na jugoistoku Tajlanda, ali je ona tamo, kako se objašnjava, svojevremeno napravljena pod uticajem kmerskog graditeljstva, a Kmeri ovde svakako nisu bili početkom XIX veka kada je ovaj ubosot sagrađen.
Bilo kako bilo, svakako je u pitanju budistička simbolika, a ona navodi da su Makare čuvari ulaza i kućnih pragova, što znači da one čuvaju i ubosote.
Još malo sam obratila pažnju na glavni čedi i južni manji čedi, a onda sam krenula u obilazak vihare Laj Kam.
Vihara Laj Kam se smatra jednim od najboljih primera graditeljskog stila tipičnog za kraljevinu Lan Na. Objekat je sagrađen od tikovine, krov je napravljen na tri nivoa (što se ne vidi dobro na prethodnoj slici, ali može da se vidi na nekim drugim), a bogata spoljašnja dekoracija je urađena zlatnom i oker bojom. Uzgred, i ovde stepenište čuvaju Nage i Makare, što samo potvrđuje univerzalnu budističku simboliku.
Vihara je sagrađena krajem XIV veka i u njoj se nalazi izuzetno poštovana figura Bude koja se zove Pra Sing, baš kao i sam hram.
Hramski kompleks se zapravo do 1367. godine zvao drugačije, ali je te godine ovde donesena ova sveta figura Bude i tada je hram dobio svoj današnji naziv.
Osim zadnjeg zida iza središnje figure Bude Pra Sing koji ima svoju specifičnu dekoraciju, ostali zidovi su prekriveni muralima koji su islikani u prvoj polovini XIX veka.
Kada sam izašla iz vihare Laj Kam, imala sam lep pogled na ubosot, ali i na veliku viharu Luang.
Ipak, pre nego što sam otišla do vihare Luang, još jednom sam snimila najvažnije delove hramskog kompleksa.
Sada sam mogla da obiđem i viharu Luang koja predstavlja najveći objekat u okviru hramskog kompleksa i koja je podignuta 1925. godine zamenivši prvobitnu viharu iz XIV veka koja je postojala na ovom mestu.
Kao i mnogi drugi objekti koje sam posetila tokom svog putovanja po Tajlandu, i ovaj je imao bogato i specifično ukrašena dvokrilna vrata. Tokom tih mojih poseta, neka vrata su bila zatvorena, neka ne, ali, evo, tek sada sam došla do toga da i taj detalj ilustrujem.
I u ovoj vihari se nalazi veoma poštovana figura Bude iz 1477. godine i tu mislim na ovu najveću koja se vidi na sledećoj fotografiji.
Posle posete vihari Luang, prošla sam do njene istočne strane koja je okrenuta ka prometnoj ulici udaljenoj samo par desetina metara.
Ipak, i dalje sam ostala u okviru hrama Vat Pra Sing, jer sam tu htela da vidim još jedan veoma zanimljiv objekat, a to je hramska biblioteka koja se zove Ho Trai.
I ovaj objekat predstavlja izvanredan primer klasičnog graditeljstva u kraljevini Lan Na i on se smatra jednom od najlepših hramskih biblioteka na Tajlandu. Ova biblioteka pravougaone osnove podignuta je oko 1497. godine, a sastoji se od dva sprata: donji je napravljen od cigala i prekriven bogatim slojem kreča, dok je gornji sprat napravljen od drveta. Izuzetno bogato urađen drveni krov prekriven je keramičkim crepovima.
Posebno je zanimljivo da na obe strane stepenica postoje figure lavova koji se pojavljuju iz čeljusti Makare, onog mitskog morskog bića, a ta kombinacija lava i Makare, za razliku od prethodno pomenutih gde se pojavljuju Nage i Makare, izuzetno retko se viđa.
Sada sam prošetala oko ovog nevelikog objekta, jer je istinski fascinantan iz svih uglova.
Spoljašnji zid prizemlja ukrašen je sa 16 figura anđela urađenih u štuko-tehnici, a tu je i čitavo mnoštvo prikaza različitih životinja i dekorativnih elemenata. Na gornjem spratu se ističu cvetni ukrasi urađeni kao obojeni stakleni mozaik.
Ovim sam završila prilično detaljan obilazak hrama Var Pra Sing, pa sam bila spremna da nastavim dalje. Pošto je trebalo da pešačim samo manje od deset minuta, nisam ni pomišljala da potražim vlasnika prevoza koji se vidi na sledećoj fotografiji, pa da onda krene cenkanje.
S druge strane, mada na ulici nije bila gužva, a i gledala sam da idem po onoj strani koja je u senci, bilo je popodne, temperatura je dostigla svoj maksimum, asfalt i okolne zgrade su bili usijani, a ja sam morala da pravim češće pauze. Tako sam svratila u jedan kafić na sveže ceđeni sok od manga i pasijonke što mi je omiljena kombinacija.
Usput sam videla i snimila još jednu verziju javnog prevoza. Ovaj put je to bio taksi u vidu tuk-tuka koji je bio parkiran pored još jednog improvizovanog svetilišta gde je postavljena figura Bude.
Sada sam došla i do hrama Vat Pan Tao.
U pitanju je hram koji je osnovan krajem XIV veka, ali je vihara koja se nalazi odmah pored ulice podignuta 1876. godine. Kao što može da se vidi, to je građevina koja je u potpunosti napravljena od drveta, tačnije od dasaka od tikovine, a postavljena je na kamenoj osnovi. Takođe je impresivan i njen krov na tri nivoa čije krajeve tradicionalno ukrašavaju čofe. Ranije nisam pominjala ovaj graditeljski ukrasni element, a vidi se praktično na krovovima svih hramova. Čofa može da bude nalik na izduženu, mršavu pticu i smatra se da u tom obliku ona predstavlja Garudu koja je vozilo hinduističkog boga Višnua, što znači da je to ostatak iz vremena kada je hinduizam ovde imao prevagu u odnosu na budizam. S druge strane, postoje i druge verzije čofa, gde su one u obliku labuda, ribe, glave slona, a ovde su uglavnom u obliku zmije Naga (osim onih na samom vrhu krova).
Ali, u slučaju ovog hrama, možda najlepši deo je njegova prednja fasada.
Ne samo da su drveni paneli veoma lepi sami po sebi, iznad vrata se vidi pozlaćeni panel, a iznad toga je glavna figura pozlaćenog pauna ispod kojeg je pas koji se nešto skupio. Tu su i Nage i druga mitološka bića. Osim što su različiti delovi pozlaćeni, oni imaju i intarziju od raznobojnog stakla.
Unutra se osim figure Bude mogu videti i razni drugi detalji, uključujući i masivne stubove od tikovine koji nose krovnu konstrukciju.
Ovaj hram nije veliki, a iza njega se nalazi čedi koji je skorijih godina prefarban zlatnom bojom.
Posle ovog kratkog obilaska hrama Vat Pan Tao, otišla sam samo stotinak metara južnije jer se tu nalazi još jedan značajan hram, a to je Vat Čedi Luang. A o tome malo više sledeći put.