Čijang Maj je bio prestonica važne kraljevine Lan Na (1292-1775) na severu današnjeg Tajlanda. Čak i kasnije, kada je kraljevina kao takva prestala da postoji, ovo je bilo veoma bitno područje u okviru sijamske kraljevine i sve je to doprinelo da ovde može da se vidi neverovatno mnoštvo hramova ne samo u okviru središta drevne prestonice koja ima osnovu gotovo savršenog kvadrata i koja je opasana zidinama, već i u okolini, kao i po čitavom regionu severnog Tajlanda. Osim hramova, tu su i razni drugi istorijski lokaliteti, a koliko sam čitala i priroda je ovde bila veoma izdašna, tako da vodiči i agencije reklamiraju veliki broj zanimljivih izleta, bilo da je u pitanju planinarenje, splavarenje ili posete ogromnim pećinama.
Zbog svega toga, spomenici, lokaliteti i kulturni predeli Čijang Maija, prestonice kraljevine Lan Na nalaze se na UNESKO-ovoj Potencijalnoj listi svetske baštine.
Ono što je dodatno zanimljivo je da osim što je moguće da se posećuju ovi razni hramovi koji su i danas aktivni, kao što sam ja radila, takođe se u većem broju njih organizuju, obično u fiksno vreme, susreti između posetilaca i monaha gde se razgovara i mogu da se postavljaju razna pitanja o monaštvu, duhovnosti, meditacijama, itd.
Čijang Maj je takođe poznat i po brojim školama kuvanja što je poslednjih godina postalo veoma popularno kao aktivnost za strane posetioce. Ne samo u Čijang Maiju, i ne samo na Tajlandu.
Ali, ja sam ovde imala samo dva dana i to jednostavno nije bilo dovoljno da bih mogla da uradim više od onoga što jesam, a na kraju sam bila i izuzetno zadovoljna postignutim.
Dakle, pri kraju obilaženja prvog celog dana u Čijang Maiju, već dosta umorna, otišla sam ponovo do hrama Vat Čijang Man. On se nalazio blizu hotela u kojem sam odsedala i ja sam ga koliko je moglo već posetila prethodne večeri po dolasku u Čijang Maj, jedino što je hram tada bio delimično zatvoren i samo sam ga površno obišla. Sada sam želela da to ispravim. Za početak, glavna vihara je bila otvorena.
Vat Čijang Man, glavna vihara
U pitanju je impresivna građevina sa krovom na tri nivoa, dok je pročelje urađeno u duborezu obojenom zlatnom i oker bojom. Osim ovoga, svuda po objektu postoji mnoštvo ukrasnih detalja, počevši od portala, do unutrašnjosti.
Vat Čijang Man, glavna vihara, detalj
Vat Čijang Man, glavna vihara, unutrašnjost
Već sam ranije pomenula da je ovo najstariji hram u gradu – osnovan je 1296. godine kada i sam Čijang Maj, ali to ne znači da su svi objekti iz tog perioda. Glavna vihara je, na primer, obnovljena 1920. godine. S druge strane, ovde se nalazi najstarija figura Bude u Čijang Maiju – natpis na njenoj osnovi govori da je napravljena 1465. godine. To je jedna od stajaćih figura na sledećoj slici, a pošto je poznata po tome da Buda u ovom slučaju u rukama drži posudu sa milostinju, ja bih rekla da se ta figura vidi na levoj strani fotografije.
Vat Čijang Man, glavna vihara, detalj
Iza vihare se nalazi čedi koji se naziva i Čedi sa slonovima i sasvim je jasno zašto je dat ovakav naziv.
Vat Čijang Man, Čedi sa slonovima
Vat Čijang Man, Čedi sa slonovima, detalj
Naime, ovde je drugi nivo osnove čedija ukrašen figurama slonova koji izlaze iz zida, a koji su urađeni od cigala sa završnicom urađenom u štuko-tehnici. Na taj način se gotovo čini da slonovi na svojim leđima nose ostatak objekta.
Inače, čedi je star 700 godina i to je najstariji i najvažniji objekat unutar hramskog kompleksa.
Ja sam samo obišla krug oko čedija, a tu sam videla i spomenik sa statuom kralja Mangraija (r. 1239-1311) koji je osnivač i kraljevine Lan Na (1292-1775) i prestonice Čijang Maj (1296-1775).
Vat Čijang Man, Čedi sa slonovima
Vat Čijang Man, spomenik kralju Mangraiju
U okviru hramskog kompleksa Vat Čijang Man postoji još nekoliko objekata, ali sam ja sada bila već prilično umorna, tako da sam imala želju još samo da posetim novu, tj., manju viharu da bih tamo snimila nešto što nisam baš previše uspešno uradila prethodno veče. Usput sam se divila detaljima i dekoraciji kojima hramovi na Tajlandu po pravilu obiluju.
Vat Čijang Man, glavna vihara i Čedi sa slonovima
Vat Čijang Man, glavna vihara, detalj
Razlog zašto sam htela ponovo da uđem u manju viharu koju sam već posetila prethodno veče je bio taj da ponovo pogledam i pokušam da bolje snimim dve figure po kojima su ovaj hram i ova vihara poznati. U pitanju su Kristalni Buda, tj, figura Bude za koju se smatra da je izrađena pre 1800 godina, i Mermerni Buda, tj, figura stajaćeg Bude napravljena od kamena za koju se tvrdi da je izrađena pre 2500 godina (podaci koji mogu da se pročitaju u okviru samog hrama).
Vat Čijang Man, manja vihara, detalj
Pošto se ove dve figure smatraju izuzetno značajnim, među najvažnijima su na Tajlandu, one su smeštene u nekakvu vrstu manjeg objekta unutar vihare i kao što se vidi odlično su zaštićene.
A što se tiče starosti, različiti stručnjaci daju različita mišljenja, tako da se za Kristalnog Budu, koji je visok 10 cm i napravljen od providnog gorskog kristala, kaže da je napravljen oko 1300. godine ili u XV veku, dok se za njegove pozlaćene delove izvesno zna da su iz 1875. godine.
S druge strane, figura stajaćeg Bude je zapravo kamena stela i na daljinu kamen uopšte ne liči na mermer, ali table u okviru samog hrama navode termin „Mermerni Buda“. U svakom slučaju, za stelu neki kažu da potiče iz Indije, drugi sa Šri Lanke, a što se tiče vremena nastanka, najčešće se pominju VIII ili X vek, a mnogo ređe period pre Hrista.
Ono što je činjenica jeste da su obe ove figure u Čijang Maiju od XIII veka, tj., od osnivanja samog grada i ovog hrama.
Sada sam već smatrala da je bilo dovoljno obilaženja, pa sam krenula ka hotelu, a uz put sam kupila neke pržene banane, krompir i bundevu. Nije bilo loše, mada ne i spektakularno. Takođe sam ponovo kupila sveže napravljeni mešani sok od manga i pasijonke – voće i led se dobro samelju u blenderu i to svakako bude jako dobro u svakom pogledu.
A kada sam došla do hotela, prvo sam svratila u perionicu koja se nalazila odmah preko puta da bih pokupila pantalone koje sam tu dala da se operu. Sjajan posao! Sve me je lepo i uredno čekalo.
A onda sam, moram priznati, prilično iscrpljena zbog vrućine i hodanja došla do hotelskog bazena gde sam se izvrnula na jednu ležaljku. Bila sam sigurna da bi mi voda bila hladna, pa nisam ni pomišljala da odem u sobu i presvučem se u kupaći. Sasvim mi je prijalo da se tu boravim i svoj sok popijem na miru.
Čijang Maj, odmor pored hotelskog bazena
Posle izvesnog vremena, povukla sam se u sobu gde sam se istuširala, presvukla i još malo odmarala. Nešto kasnije sam ipak rešila da krenem u malo dužu šetnju. Imajući u vidu sjajno iskustvo iz Sukotaja, htela sam da idem do Noćne pijace da bih jela.
Tako sam krenula u pravcu jedne od noćnih pijaca (stekla sam utisak da ih ima više), a ona je na istočnoj strani van jezgra drevnog Čijang Maija. Zato sam malo u početku hodala pored istočnog šanca koji je izgubio svoju nekadašnju odbrambenu funkciju i danas se veoma lepo održava, tako da prostor oko njega služi kao nekakav park.
Čijang Maj, današnji izgled drevnog šanca
Uskoro sam prešla preko šanca koristeći most, pa sam se zavukla u sporedne ulice Čijang Maija, jer mi je to bilo zanimljivije nego da hodam ulicama gde prolazi puno vozila. Ono što sam već ranije pominjala, a to je veliki broj hramova u gradu i okolini, znači da ovde nikada niste daleko od nekog čedija ili vihare. Tako sam usput prošla i pored manjeg hrama Vat Čom Pu.
Vat Čom Pu, čedi
Desetak minuta kasnije put me je proveo pored jednog od važnijih hramova u gradu, ali je on već uveliko bio zatvoren. U pitanju je Vat Buparam.
Vat Buparam
Ovo je hram koji je osnovan 1497. godine i on obuhvata ubosot, dve vihare, čedi, ali i Darma salu. Darma je termin koji se koristi u indijskoj filosofiji, kao i u hinduizmu, budizmu i džainizmu, i mada on nosi višestruko značenje, može se opisati kao kosmički red i zakon, a na nivou pojedinca kao život i ponašanje u skladu sa verskim ili moralnim pravilima. Sledstveno tome, Darma sala je naziv za građevinu u kojoj se stariji monasi mole. Ova koja se može videti u hramu Vat Buparam, a na sledećoj slici je sa leve strane, sagrađena je 1996, što znači da je prilično nova.
Vat Buparam
Kako je hram bio zatvoren, nisam mogla da uđem unutra, pa sam samo sa ulice snimila nekoliko detalja. Jedan od njih je i čedi koji je jedan od najstarijih objekata u okviru hrama; sagrađen je pre više od četiri veka.
Vat Buparam, čedi
Ali, pogled mi se ipak najviše vraćao na Darma salu i brojne detalje koji je krase.
Vat Buparam, Darma sala, detalj
Mada tu postoji i jedan veliki stojeći Buda i mnoštvo manjih Buda i drugih ukrasa, ovde sam videla nešto za šta mi nikako nije bilo jasno šta tu traži, ali me je izuzetno razgalilo. U pitanju je – Paja Patak!!!
Vat Buparam, detalj
Sada sam već shvatila da sam previše gladna da bih detaljnije istraživala ovaj kraj, tako da sam svratila u deo sa brojim štandovima gde se pripremala hrana. Vrlo brzo sam se odlučila šta ću, pa sam to pojela na brzinu i krenula da se vraćam prema hotelu, hodajući drugim putem u odnosu na onaj kojim sam tu došla.
Čijang Maj, detalj
Večera u Čijang Maiju
Prošla sam i pored prave Noćne pijace sa hranom i suvenirima, koja je bila bleda senka one u Sukotaiju, ali je ovde sve, uključujući i ulicu kojom sam se vraćala prema šancu bilo prilično iskomercijalizovano i prilagođeno zapadnjačkim navikama i ukusu.
U svakom slučaju, u stari deo grada sam se vratila preko Kapije Ta Pe.
Kapija Ta Pe
Već sam ranije pomenula da je središnji deo drevnog Čijang Maija imao osnovu gotovo savršenog kvadrata i da je sa sve četiri strane sveta bio okružen zidinama i šancem koji je iskopan sa spoljašnje strane zidina. Da bi se ušlo u grad i izašlo iz njega, napravljene su i kapije, a zanimljivo je da se u materijalima koje sam konsultovala kaže kako su kapije postavljene u 5 kardinalnih pravaca – sever, zapad, istok, jugozapad i jugoistok. Kapija Ta Pe se nalazi na istoku. Naravno, dobar deo ovih zidina i kapija je vremenom oštećen ili se urušio, ali su važni delovi restaurirani i danas krase grad.
Na putu ka hotelu sam prošla pored još jednog manjeg hrama, ali je naravno i on bio zatvoren, pa sam ga samo fotografisala sa ulice. Bio je to hram Vat Dok Kam.
Vat Dok Kam
Vrlo zadovoljna ovim danom, vratila sam se u hotel i ubrzo sam se uspavala. Narednog dana sam ustajala rano, jer su me već oko 7.15 pokupili, pošto sam išla na jednu od mnogobrojnih ekskurzija koje se nude stranim turistima. Ovo mi je svakako bio najjednostavniji i najefikasniji način da posetim neka veoma zanimljiva mesta.
Ipak, pre dela priče vezanog za ovaj jednodnevni izlet, evo i mape grada Čijang Maj koja pokazuje koja sam sve mesta ovde obišla i pomenula u svom putopisu.
A što se tiče izleta, za početak sam mini-busem prolazila kroz još uvek srazmerno uspavane ulice Čijang Maija, a nešto kasnije smo izašli iz grada i nastavili u pravcu severoistoka, pa smo tako došli i do Nacionalnog Parka Kun Če koji je poznat po visokim planinama i vodopadima. Ništa se od toga nije videlo iz mini-busa.
Čijang Maj rano ujutru
Delovi NP Kun Če koji se mogu videti sa puta
Mi smo ovde samo prolazili autoputem dalje ka gradu Čijang Raiju, ali odmah pored puta se nalazi jedno od mesta koja su bila predviđena našim planom razgledanja. Bio je to termalni izvor Me Kačan.
Od parkinga gde smo stali, došla sam do mesta gde voda za koju se kaže da ima 90 stepeni C izvire i kreće dalje da teče jednim uzanim kanalom.
Termalni izvor Me Kačan
Termalni izvor Me Kačan
Po ugledu na još par ljudi ovde i ja sam morala da uzmem jedan lavor, doduše napukao, ali bilo mi je bitno da imam uspomenu. Mogu odmah da kažem da je voda bila zaista vrela, ali ni približno 90 stepeni C.
Isprobavam termalnu vodu
Pošto mi se stopala nisu skuvala, vratila sam se do velikog platoa gde je i parking za kola, ali i par okruglih bazena iz kojih se pušila voda. Voda je izbacivala velike mehurove kao da ključa, ali kada sam se približila videla sam da su unutar ovih bazena postavljene cevi kroz koje je prodirao vazduh, pa je to stvaralo utisak vode koja ključa.
Termalni izvor Me Kačan, detalj
Ali, voda je sigurno bila vruća i zbog toga je ovde stajalo više Tajlanđanki koje su imale malene korpe spremne za jaja i za demonstraciju koliko se jaja brzo mogu skuvati u ovoj vodi.
Termalni izvor Me Kačan, detalj
Mene su one cevi po malo razočarale jer su više ličile na marketinški trik, a s druge strane, ja znam koliko se jaja dugo kuvaju u vreloj vodi. Zato sam malo prošetala po okolini gde se po manjim radnjama prodaje veoma raznovrsna roba, ali i hrana. Tajlanđani JAKO vole da jedu, i dobro, i od ranog jutra, pa su tako već i neke svinjske kolenice bile spremne.
Termalni izvor Me Kačan, detalj
Ja nisam mogla baš ovo da jedem jer je još uvek bilo prilično rano, ali sam zato po povratku u mini-bus izvadila neke krekere koje sam slučajno otkrila na ovom putovanju i koji su mi se mimo svih očekivanja dopali, mada imaju veoma uvrnut ukus. U pitanju su krekeri sa morskim algama. Možda i nije ukusno kao svinjska kolenica, ali nadam se malo zdravije.
Zdrava užina